UDK 141.336:929 AL GAZZALI
Autor
Saeid Abedpour
Sažetak
Intelektualni odnos imama Muhammeda Gazalija spram tesavvufa i filozofije stoljećima je bio i jeste predmet kontinuiranih rasprava. Gazali je veliki mislilac, a stoljećima nakon njegove smrti ukazala se potreba za ponovljenim čitanjem njegovih djelā. Jedni drže da je on neprijatelj filozofije te na tragu toga i racionalnosti; jedni ga opet smatraju racionalnim misliocem; dok ga neki gledaju kao čistog gnostika a neki kao ehl-i hadis. Korijen ovog problema je u našem poimanju i odnosu spram tesavvufa, gnoze i filozofije. Neki umišljaju da između religioznosti i vjerovanja u Božanske zbilje i promišljanja, racia i racionalizma nema kompatibilnosti i da religioznost nužno iziskuje oslobađanje od racia i prepuštanje srcu.
Takvi na isti način promišljaju i o gnozi i tesavvufu i vjeruju: da je gnoza jedan strani i tuđinski tok koji je postepeno zahvatio islamski svijet zahvaljujući lošoj namjeri nekih osoba. Ove dugotrajne tenzije između uma i ljubavi ili uma i filozofije i tesavvufa ostavile su dubokog traga u religijskoj misli. Upravo je u ovome i težište razumijevanja misli imama Muhammeda Gazalija. Neki su, pozivajući se na djelo Izbavljenje iz zablude (Al-Monqiz min al-dalāl), Gazalija smatrali neprijateljem filozofije, a u konačnici i racionalnoga mišljenja napravivši od njega ‘sufijskoga kumira’ koji nije vjerovao u mišljenje; koji je išao stazom sejrisuluka i otkrovenja kur’anskih značenja nastojao dosegnuti nadahnućem i duhovnim kušanjem (zouq). Drugi su ga, opet, pozivajući se na Gazalijeva djela iz treće etape njegovog života, smatrali sufijskim misliocem.
Ključne riječi
Gazali, Tesavvuf, Filozofija, Um, Ljubav