UDK 314.04(496.6)
Autor
Fikret Bečirović
Sažetak
Ključni identitet Bosne i Hercegovine kroz njenu historiju činilo je njeno heterogeno stanovništvo. Geografska obilježja, prirodni resursi, strategijski položaj, te turbulentni historijski događaji, kontinuiteti i diskontinuiteti, bitno su usmjeravali njenu demografsku strukturu, od čega je ovisio njen ukupan razvoj. Usljed burnih događaja i uticaja sa istoka i sa zapada izmjene demografskih struktura dešavale su se kao rezultat kompleksnog historijskog okvira i stupnja razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. U tom kontekstu pokrenut je proces demografske tranzicije, kao bitne promjene svijesti u sferi nataliteta (fertiliteta), u smislu svjesnog i
kontrolisanog planiranja porodice. Demografsku tranziciju, kao jednu od ključnih teorija demografske nauke, prvi je 1909. godine objasnio Adolphe Landry, francuski demograf i ekonomista, koji smatra da je razvoj stanovništva u biti etapni proces uvjetovan društveno-ekonomskim i kulturnim razvojem, koji prolazi kroz tri etape2: primitivna, intermedijarna i moderna. Proučavajući ekonomske faktore koji utiču na stanovništvo, Landry zaključuje da su nivo produktivnosti i pozitivan priraštaj najznačajniji faktori društvenog razvitka, nazvavši svoju teoriju “Teorija demografske revolucije”.
Ključne riječi
demografska tranzicija, heterogeno stanovništvo, ekonomska obnova, industrijalizacija, urbanizacija, modernizacija, stope društvenog proizvoda, natalitet, mortalitet, migracije, demografski prirast, dobna struktura, starenje stanovništva, prosječna starost stanovništva