PRETHODNO PRIOPĆENJE / PRELIMINARY COMMUNICATION
DOI: 10.62125/2303-6826.2023.26.94-95.175
UDK 28-67
Autor
Esad Duraković
Sažetak
U tumačenju ajeta 59. u suri 4. (al-Nisā’), kao i u njegovom prevođenju, postoje značajne neujednačenosti. U tome ajetu Bog zapovijeda da se pravovjerni pokoravaju Allahu, Njegovom Poslaniku i kategoriji ljudi koje naziva ‘ūlū al-’amri. Mnogi smatraju da se pod kategorijom ‘ūlū al-’amri misli na vladare, na vlast, ali opći kontekst Kur’ana i realnost upućuju na to da ova kategorija označava autoritete u etičkom i znanstveničkom smislu a ne nužno i samo u vladarskom. Vladari nisu vijek ni etični ni učeni pa zato ne mora biti da su svi vladari autoriteti. Nekada su čak tirani, te stoga Allah ne bi naređivao da se vjernici pokoravaju tiranima, odnosno nasilnim vladarima. U ovome radu autor reinterpretira sintagmu ‘ūlū al-’amri tako što kritički razmatra relativno česta a netačna njena razumijevanja kao Božiju naredbu da se vjernici obavezno pokoravaju vladarima.
Ključne riječi
Kur’an, hadis, vladar, vlast, dinastija, pozicija moći