UDK 325.3
Autor
Žana Damnjanović
Sažetak
Više od tri decenije nakon objavljivanja Saidova Orijentalizma čini se neophodnim preispitati učinak postkolonijalne misli. Nakon višedecenijskog nastojanja postkolonijalnih kritičara da ukažu na mehanizme kojima se kolonijalni subjekt konstruira kao inferiorni drugi, svijet 21. st. još uvijek robuje istim stereotipima i istim manihejskim kategorizacijama čovječanstva. Zato neki kritičari smatraju da je postkolonijalizam zapao u ćorsokak, te da je ciljeve i osnovne postulate ove teorije potrebno redefinirati u skladu s novim globalističkim tokovima. Međutim, nesumnjivo značajno dostignuće postkolonijalne kritike jeste u tome što je pokazala da je neprestano preispitivanje nekih od osnovnih pretpostavki evropske misli neophodno da bi se evrocentrična vizija svijeta, konstruirana u akademskim krugovima zapadnog društva i zasnovana na isključivanju velike većine svjetske populacije, destabilizirala. Postkolonijalni femizam i feminizam Trećeg svijeta, kao teorije koje kombiniraju potrebu za rasnom, klasnom i rodnom ravnopravnošću, predstavljaju nove oblike dijaloga i borbe protiv opresivnih društvenih sistema, a postkolonijalna teorija neprestano širi polje interesiranja kako bi obuhvatila pojmove kao što su autonomija, kosmopolitizam i dijaspora, kao ključne koncepte nove ere postkolonijalnog svijeta.
Ključne riječi
URL: https://www.ibn-sina.net/uloga-postkolonijalne-misli-u-redefiniranju-zapadne-vizije-svijeta/