ULEMA SANDŽAKA OD BERLINSKOG KONGRESA DO RASPADA SFR JUGOSLAVIJE (1878-1990)

Opis:

ULEMA SANDŽAKA OD BERLINSKOG KONGRESA DO RASPADA SFR JUGOSLAVIJE (1878-1990)

Knjiga Ulema Sandžaka od Berlinskog kongresa do raspada SFR Jugoslavije (1878-1990) predstavlja zbirku biografija uleme koja je u tom periodu svoje živote provela i posvetila, predano i vjerno služeći svojoj vjeri i svome narodu. Godinama se, živjeći u Prijepolju i obavljajući upravo imamski posao, bavim istraživanjem i proučavanjem života i rada značajnih ličnosti iz vjerskog života Bošnjaka Sandžaka: imama, mualima, muderisa, šerijatskih sudija, muftija, itd. O nekima od njih sam pisao u pojedinim časopisima i svojim objavljenim knjigama. Do sada je o ulemi Sandžaka iz pomenutog perioda pisano samo sporadično, i sa osvrtom na neke značajnije alime čija je uloga bila važna u razumijevanju procesa koji su pratili uključivanje Bošnjaka u savremene tokove civilizacije. Međutim, malo je pisano o ulemi koja je u lokalnim sredinama, u svojoj zajednici i u teškim uslovima, požrtvovano radila ispunjavajući svoju misiju. Nažalost, o velikom broju njih nikada ništa nije objavljeno, niti se za njih zna, ili vrlo malo. Sve to me dodatno motivisalo da se odlučim na ovaj korak i da u jednu zbirku saberem biografije svih alima, bilo koji posao da su obavljali u Islamskoj zajednici. U knjizi su prezentovani podaci o njima do kojih sam došao najviše kroz njihove službeničke listove koji su sačuvani i koji se nalaze u raznim arhivima, zatim od potomaka pojedinih imama a o nekima su objavljivane biografije, najčešće kao nekrolozi povodom smrti, u Glasniku, Preporodu i sl. Imami o kojima je riječ u ovoj knjizi, djelovali su na području Sandžaka, u seoskim i gradskim džematima, a pored toga što su bili dobri mualimi, vaizi, učači Kur'ana, mnogi od njih su bili i društveno angažovani, te su bili istinski lideri svojih džemata.
Namjera je bila da se u ovoj knjizi predstave njihovi osnovni biografski podaci, datum i mjesto rođenja, školovanje, kretanje u službi, porodično stanje, te navođenje nekih karakteristika koje ih čine prepoznatljivim. Uglavnom, skoro svi su završili Iptidaiju, zatim Medresu, i to u Carigradu, Skoplju, Prištini, Prizrenu, Skadru, Đakovici, Novom Pazaru, Prijepolju, Bijelom Polju, Pljevljima, Cazinu, Sarajevu, Višegradu, Tuzli, Mostaru; neki su završili i Darul-muallimin u Sarajevu, Pljevljima i Skadru, jedan broj i Ruždiju, a neki i fakultet, tako da se može reći da su kroz pomenuti period predstavljali najobrazovaniji sloj u muslimanskom društvu. Nerijetko su to bili i jedini obrazovani ljudi u zajednici.
Neosporna je činjenica da su ovi alimi, u periodu od Berlinskog kongresa do raspada Jugoslavije, radili u veoma složenim društveno-političkim i pravnim sistemima, susretali se i suočavali sa raznim izazovima i teškoćama. Neki od njih su upamtili vrijeme osmanlijskog sultana – halife svih muslimana, dolazak Austrougarske, iseljavanje Bošnjaka Sandžaka u Tursku, Balkanske ratove, Prvi svjetski rat; drugi su stasali u vrijeme formiranja Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, pamte strahote Drugog svjetskog rata, zatvaranje i zabranu rada medresa, zabranu rada u mektebima, nacionalizaciju vakufske imovine, suđenja, zatvaranja, sjećaju se policijske države i djelovanja OZNE i UDBE, pamte kad su u nacionalnom smislu morali biti neopredijeljeni ili Srbi islamske vjere i tako im piše u ličnim dokumentima, kada im je poslije Drugog svjetskog rata, kao obrazovanim i pismenim ljudima, vlast nudila državne poslove i lagodniji život, ali su oni ostajali u mihrabu i mektebu, ostajali uz svoje džematlije vjerno čuvajući šehadet i radeći za veoma skromnu naknadu u naturi (žitarice i ogrjev) i koji su učestvovali u adaptaciji i rekonstrukciji džamija, izgradnji mekteba, imamskih stanova, bili nosioci i aktivni sudionici u mjesnim zajednicama – džematima na poslovima izgradnje škola, domova kulture, ambulanti, vodovoda, elektrifikacije, asfaltiranja ulica i drugih korisnih poslova u mjestima gdje su živjeli i radili; treći, o kojima je riječ u ovoj knjizi, rođeni su neposredno nakon Drugog svjetskog rata, pa do početka šezdesetih godina prošlog vijeka.
Svi oni su, svojim djelovanjem, u tim i takvim uslovima, dali nemjerljiv doprinos očuvanju islama, vjerskog i svakog drugog identiteta muslimana Bošnjaka na pomenutom području u nastojanju da na najbolji način odgovore na moderne izazove s kojima se tada suočavalo tradicionalno bošnjačko-muslimansko stanovništvo Sandžaka. Zato bismo sigurno učinili veliku nepravdu dopustivši da padnu u zaborav i da se ne sjećamo naših mnogobrojnih vrijednih alima diljem Sandžaka, koji su u našim džamijama, mahalama i selima proveli svoje živote neposredno sa svojim džematlijama i izravno im prenosili riječ uzvišenog Kur’ana. Zaslužili su da im se imena spominju na stranicama naših raznih publikacija, svih postojećih aktuelnih medija, ali i u našim međusobnim komunikacijama, da bi ih se njihovi nasljednici sjećali sa rahmetom i uzor im ovi bili. U džematima u kojima su se neprekidno nalazili imami, duh islama se u njima redovno održavao, dok su džemati u kojima nije bilo imama doživjeli raslojavanje i duhovno zamiranje. Dakle, sa svojom izrazito vanjskom skromnošću a unutarnjim entuzijazmom, osim malih izuzetaka, ovi imami-hodže, kroz vijekove kod nas zadržavahu nauku islama, zbog čega ih se džematlije najviše sjećaju i odaju im svoje dužno poštovanje. Stoga možemo reći da duh tih imama i dalje živi. I zato je naša želja i cilj da ova knjiga bude podsjećanje na našu ulemu i da se kroz to valorizuje njihov rad unutar Islamske zajednice, njenih organa i ustanova a posebno u džematima, te da se ovjekovječi uspomena na njih.

 Naša želja je bila da se u ovoj knjizi obrade biografije svih alima (imama, mualima, vjeroučitelja, muderisa, šerijatskih sudija, muftija), koji su vršili službu u okviru Islamske zajednice na području Sandžaka, ili su porijeklom iz Sandžaka, iako nikada nisu živjeli i radili u Sandžaku. Osnovni kriterij za objavljivanje biografije u ovoj knjizi bio je taj da je osoba bila u zvaničnoj službi Islamske zajednice na nekom od pomenutih poslova, bez obzira da li je završila odgovarajuću školu ili je samouka. Drugi kriterij je bio da su osobe koje su ušle u ovaj izbor svoju službu vršile u periodu od 1878. do 1990. godine, bez obzira da li su čitav radni vijek provele u pomenutom periodu ili manji dio.
Traganje za podacima o ovim alimima iziskivalo je dosta vremena i truda, konsultiranje različitih pisanih izvora, obradu dokumenata koja se nalaze u Arhivu Jugoslavije u Beogradu, Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Državnom arhivu Crne Gore na Cetinju, Arhivu Mešihata Islamske zajednice u Prištini, zatim razgovor sa velikim brojem osoba koje su mogle biti od pomoći, prvenstveno potomci onih o kojima se piše, prelistavanje kompletne periodike i štampe Islamske zajednice, kao i serijskih publikacija u Bosni i Hercegovini, kao što su: Preporod, Glasnik Islamske zajednice, Takvim, El-Hidaje, Misbah, Novi Behar, Hikmet, Gajret, Biser, Bosanska Vila, Đulistan, Islamski Glas, Islamski Svijet, Musavat i drugi.
Naravno, biografije su veoma različitog obima i dužine, i to nipošto ne ukazuje na veći značaj nekog pojedinca čija je biografija duža. Naš cilj je bio da se dođe do što više podataka o svakom od njih, ali su podaci o nekima vrlo oskudni iz raznih razloga. Međutim, bili smo mišljenja da je bolje i takve pojedince evidentirati u knjizi sa malo podataka do kojih se došlo, nego ih izostaviti. Ispod pojedinih biografija koje su preuzete iz nekih pisanih djela navedeni su tačni izvori. Neke ranije objavljene biografije su dopunjavane iz drugih izvora do kojih smo došli ili na osnovu usmenih kazivanja a mnoge se po prvi put objavljuju. Na kraju knjige nalazi se poglavlje Prilozi, koje sadrži jedan broj fotografija iz života i rada pojedinih imama i dokumenata koja se odnose na njih.      
Knjiga Ulema Sandžaka od Berlinskog kongresa do raspada SFR Jugoslavije (1878-1990.), sadrži biografije oko 600 alima, koje su poredane abecednim redom.

Preuzmi PDF:

Ispunite obrazac ispod i besplatno preuzmite knjigu u PDF formatu: