PREGLEDNI NAUČNI RAD / REVIEW ARTICLE
DOI: 10.62125/2303-6826.2024.27.98-99.107
UDK 28-67
Autor
Esad Duraković
Sažetak
Kulture tokom svoga razvoja, u velikom broju slučajeva, dospijevaju u fazu kada najveće vrijednosti dostignute u tim kulturama postaju limitirajući faktor. Određeni autoriteti u društvu postavljaju dostignute vrijednosti u tradiciji kao uzorne, u smislu da su nenadmašne, neprevladive, a takvim stavom začinje se tradicionalizam kao posvećenost tradicije i kao osujećenje progresivnosti. Tradicionalizam je bitno konzervirajući i statičan pa se time određuje kao vrlo važan faktor opće stagnacije društva. Tradicija je uvijek i u svojim najboljim ostvarenjima dio individualnog i kolektivnog identiteta pa je kao takvu treba uvažavati, ali ne kao non plus ultra već kao podsticaj za dalji razvoj i napredak. Tradiciju treba razumijevati kao niz dostignutih vrijednosti koje su inspirativne za nove kreativnosti – kao što su bili kreatori već ostvarenih vrijednosti. Na taj način, tradicija postaje dinamična i ona nas određuje kao bitno kreativna bića i napredna društva. U tom kontekstu, tradiciju je poželjno interpretirati i rekontekstualizirati. U većini muslimanskih društava, najblistaviji i planetarno važni domašaji orijentalno-islamske kulture prerastaju u tradicionalizam koji generira u tim društvima konzervativnost i osujećuje njihov progres. Nužan je stoga drukčiji pristup tradiciji: uz njeno uvažavanje, bitno je njeno kreativno interpretiranje i rekontekstualizacija kako bi postala podsticaj za nova iskoračenja, za stalno plus ultra. Muslimanskom svijetu prijeko je potrebna renesansa, a ona nastaje fermentiranjem vlastitih tradicijskih vrijednosti i relativnom otvorenošću prema drugim naprednim, zdravim kulturama.
Ključne riječi
tradicija, tradicionalizam, progresivnost, interpretacija, muslimanske zemlje
URL: https://www.ibn-sina.net/tradicionalizam-protiv-tradicije-zudnja-za-renesansom/