UDK 316.75(497)
Autor
Sanja Lazarević Radak
Sažetak
Iako sljedbenici i kritičari poststrukturalizma ističu njegovu apolitičnost, primjena shvatanja proizišlih iz lingvističkog zaokreta, pokazala je sposobnost političkog angažiranja ovog teorijskog pravca. Ona najprije dolazi iz relativizacije struktura, te pozicija moći, pokazujući usložnjavanje pravaca koji kombiniraju lingvistiku i humanističke pristupe. Ovo se uočava već šezdesetih godina XX st. u društvenim naukama koje relativiziraju ostatke modernizma u nauci. Izrastajući iz studija kulture, postkolonijalne kritike i sinteze historije i književne kritike koje dekonstruiraju stereotipe, javljaju se i studije Balkana. Zadržavajući se na postavci po kojoj su „objektivna mjerila“ puki konstrukt, istraživači Balkana ukazuju na relativnost njegovih značenja, njegovu simbolizaciju i ulogu mentalne repetitivnosti u građenju slike ovog dijela svijeta. Polazeći od historije poststrukturalizma, te uzimajući u obzir pravce u koje se granao, moguće je pratiti njegovu ulogu u nastanku savremenih pristupa Balkanu. S tom namjerom izdvojena su shvatanja Mišela Fukoa (Michela Foucaulta), Žaka Lakana (Jacquesa Lacana) i Žaka Deride (Jacquesa Derridae), a Balkan postavljen u okvire paradigmi koje nude ova tri velika imena poststrukturalizma.
Ključne riječi
poststrukturalizam, Balkan, postkolonijalizam, Derida, Fuko, Lakan
URL: https://www.ibn-sina.net/studije-balkana-i-poststrukturalizam/