PRETHODNO PRIOPĆENJE / PRELIMINARY COMMUNICATION
DOI: 10.62125/2303-6826.2023.26.94-95.139
UDK 342.7:340.1
Autor
Seyyed Hamid Hāshemi
Sažetak
Sloboda govora ima različite znanstvene, logičke i međunarodne definicije i jedan je od glavnih temelja ljudskih prava. Na međunarodnoj razini, pitanje ljudskih prava i slobode govora spominje se u raznim dokumentima iz kojih se mogu identificirati zajednički pokazatelji poput neograničavanja granicama, neograničavanje čak ni u slučaju uvredljivog i beskorisnog govora sve dok ne krši dopuštene granice slobode itd. Međutim, neka su ograničenja naglašena u međunarodnim dokumentima kada se radi o slobodi, kao što je eksplicitnost zakona u zabrani radnji kojima se ugrožavaju prava i slobode drugih. U raspravi o nedavnom skrnavljenju svetosti muslimana u Europi i ponavljanju tih radnji, upravo ovo pitanje je korišteno kao osnova za nesučeljavanje sa spaljivanjem Kur’ana i ponavljanjem toga čina. I to se dešava uprkos činjenici da je logično da sloboda govora ne može voditi ka uvredama i nanošenju štete drugima. Izuzimajući racionalna, religijska i etička zapažanja u osudi vrijeđanja svetinja, posebno velike religije kakva je islam, koje može dovesti do izazivanja mržnje i podsticanja na nasilje i diskriminaciju, u međunarodnim dokumentima je zabranjeno svako postupanje koje vodi podsticanju, diskriminaciji, neprijateljstvu i nasilju, a s druge strane, praksa nekih europskih zemalja da zabrane pitanje spaljivanja Kur’ana može postati temelj za pravne sisteme drugih zemalja da proglase zabranu ovog čina. Kao rezultat toga, u pravnom smislu i u obimnoj formi je iskazano i priznato da ako primjena prava na slobodu govora djeluje kao prijetnja općem dobru i zajedničkim interesima, dužnost je zemalja intervenirati i djelovati kako bi ograničili ova temeljna prava. S tim u vezi, načelo potpore “zajedničkom dobru” i “univerzalnoj etici” su interesi koji se mogu koristiti za ograničavanje slobode govora i ljudskih prava. Ne može se, izražavajući zabrinutost zbog neodređivanja kategorije ograničavanja slobode govora koja klizi prema diktaturi i ugnjetavanju, zanemariti definitivna kategorija ljudske savjesti i logičke etike, te nužnost poštivanja tuđih uvjerenja i poštivanje ljudskosti.
Ključne riječi
ljudska prava, sloboda govora, univerzalna etika, spaljivanje Kur’ana, međunarodno pravo, povelja o ljudskim pravima
URL: /sloboda-govora-u-kontekstu-skrnavljenja-kurana-s-naglaskom-na-medjunarodno-pravo/