IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK / ORIGINAL SCIENTIFIC ARTICLE
DOI: 10.62125/2303-6826.2023.26.94-95.69
UDK 17:123.1
Autor
Bernard Harbaš
Sažetak
Tradicionalno se pojam slobode u teorijskim analizama vezivao za politiku, pravo i ekonomiju. Pojedinac se shvatao kao slobodan samo onda kada je imao prava da jednako politički djeluje s drugim pojedincima u zajednici. Ta teza, koja datira od Aristotela, pokazivala je da je slobodu moguće razumjeti samo u kontekstu politike. Pored politike, sloboda se u tradiciji povezivala i sa ekonomskim djelatnostima pojedinca. Liberalni teoretičari su smatrali da sloboda leži isključivo u slobodnom proizvođenju i posjedovanju proizvoda vlastitog rada. Ova ideja je uticala na razvoj koncepcije slobodnog tržišta i liberalne ekonomije kao temelja slobodnog društva. Hannah Arendt je preokrenula ovu teoriju tvrdeći da se sloboda mora tumačiti van svake prirodne nužnosti i, što je najvažnije, recipročnosti. Na tragu Arendt, ali i Heideggera, poststrukturalistički teoretičari Nancy i Derrida smatraju da se sloboda treba tumačiti iz nje same, bez pozivanja na druga iskustva ljudskog djelovanja. Sloboda je, prema Derridi, prekid sa svakom uslovnošću i reciprocitetom. Ona se ne može podvesti pod pojam jednakosti, nego se mora razumjeti kao mogućnost da drugi bude drugi u svojoj nesličnosti i tajnovitosti.
Ključne riječi
sloboda, bratstvo, nesamjerljivost, jednakost, političko