UDK 28-5
Autor
Esad Duraković
Sažetak
Islam je vjera koja postojano insistira na građenju pozitiviteta. On u tome uspijeva naročito u činu sedžde kao izuzetnog izraza skrušenosti kojom se čovjek uspinje ka Božijoj milosti. Simbolički, čovjek na sedždi pada čelom na tlo “referirajući” se na religijsku činjenicu da je čovjek stvoren od zemnoga praha koji simbolizira ništavnost. Međutim, čovjek tim činom, kao izrazom pobožnosti, ostvaruje duhovni uspon za koji se figurativno može reći da je upravo okomiti uspon ka Božijoj Milosti i džennetskim baštama prepunim – opet metaforski – rijeka i zelenih bašča koje su u dinamičnom binarnom opozicioniranju prema zemnome prahu. Pozitivitet je potpun. Stvaranje čovjeka od zemne prašine može se razumijevati, dakle, kao sjajna religijska ili teološka argumentacija, može biti i moćna poetska inspiracija, kao i začudan, optimalno uspio semiotički stilem. U sazdavanju pozitiviteta, ona izvrsno kongruira sa sintagmom u al-Fatihi: “Uputi nas na Put Uspravni”.
Ključne riječi
URL: https://www.ibn-sina.net/sedzda-vertikalni-uspon-od-tla-do-rajskih-vrtova/