UDK 28-234
Autor
Bajram Dizdarević
Sažetak
U prvom dijelu rada analizirano je razumijevanje same bīti pluralnosti jezikā, prevashodno iz rakursa tradicije odnosno Kur’āna i sunneta. Naposlijetku, načinjena je poveznica između jezičkog pluralizma i kulturalne divergentnosti odnosno jezičke jednoobraznosti i kulturalne monolitnosti ili samodovoljnosti. Kur’ānski je princip upoznavanje drugog (at-taʻāruf), a ono se najprije mora dogoditi na nivou jezika. Promjene u jeziku svojevrsna su neminovnost usljed kulturalnog pluralizma, te zapravo te promjene dodatno osnažuju i dinamiziraju ljudski duh odnosno jezički potencijal. U drugom dijelu rada govorili smo o neminovnosti barem djelimičnog semantičkog redukcionizma usljed prevođenja ili inkorporiranja stranih riječi u vlastiti jezički bitak, budući da čovjeka sve ono što akceptira a što sam prethodno nije produkovao otuđuje, te mu jedan širi horizont, prevashodno kulturalni odnosno kontekstualni, zakrivljuje, iako samim tim jezičkim supstratom naposlijetku biva determiniran. Također, istakli smo da jezik predstavlja živu jezgru, pri čemu smo istakli njegovu vrlo suptilnu profilaciju unutar različitih znanstvenih područja, kao i vrlo znakovito određenje naše savremenosti koje čine kratice, pri čemu značenje ili smisao onoga o čemu govorimo biva ostavljeno postrani, usljed čega je i suštinsko bavljenje ili prodiranje u jezik onemogućeno. Ustvari, takva otuđenost ili mistifikacija jezika onemogućava nam bilo kakvo podvrgavanje kritici vlastitog društvenog konteksta, te doprinosi zadržavanju postojećeg stanja.
Ključne riječi
Kur’ān, sunnet, upoznavanje, jezički pluralizam, kulturalna divergentnost, živa jezgra, kratice, mistifikacija, otuđenje
URL: /razumijevanje-pluralnosti-jezika-u-muslimanskoj-teologiji/