UDK 1(3):32
Autor
Mirela Karahasanović
Sažetak
Platonovo uviđanje da je konvencionalno utemeljena razlika među spolovima u suprotnosti sa poimanjem ljudske prirode, rezultiralo je nastojanjem da se mimo običaja, tradicije i konvencije razmotri pitanje spola sa stanovišta suštine ljudske prirode. Tradicionalno poimanje roda koje se temeljilo na biološkim (tjelesnim) obilježjima proizvelo je dihotomiju u shvatanju ljudske prirode podjeljene na prirodu muškarca i prirodu žene, prema čemu je vršena orijentacija spolova prema ulogama u zajednici. Rodni identitet postaje nosilac svakog oblika interakcije (javne i privatne) u zajednici. Platon dovodi u pitanje biološki pristup poimanja čovjeka, smatrajući da se njegovo suštinsko određenje temelji na duševnim i umnim osobinama koje su jedino relevantno mjerilo diferencijacije među ljudima. Iz toga slijedi da žene i muškarci koji posjeduju jednake duševne i intelektualne sposobnosti trebaju obavljati iste poslove, imati jednako obrazovanje i odgovornost prema zajednici. To je u skladu sa načelom pravednosti prema kojem svako treba obavljati onaj posao koji je u skladu sa njegovom prirodom, kako bi doprinijeo općem dobru zajednice. Značaj Platonovih uvida o ženama je kako u eliminiranju rodne diferencijacije najznačajnijeg staleža u državi tako i u prepoznavanju važnosti umnih sposobnosti kod žena neophodnih za bavljenje politikom. Intencija rada sastoji se u propitivanju filozofskih i političkih argumenata koji podržavaju izjednačavanje spolova u političkoj djelatnosti zajednice, a kako je za Platona bitno koliko će zajednici doprinijeti uloga emancipovane žene, autor smatra da Platonove bilješke o političkoj ulozi žena treba shvatiti kao ozbiljnu i progresivnu zamisao čije implikacije i danas odjekuju unutar različitih feminističkih orijentacija.
Ključne riječi
rod, žene, muškarci, politika, pravda, ljudska priroda, brak, reprodukcija
URL: /pozicija-zene-u-platonovoj-politickoj-teoriji/