UDK 323.2
Autor
Rouhollah Kaderi Kangavari
Sažetak
Do konca 80-ih godina većina stručnjaka za pitanja međunarodnih odnosa svoje teorijske postavke bazirali su na ontološkim materijalističko-epistemološkim pozitivističkim temeljima, za šta primjere pronalazimo u teorijama realizma i liberalizma i njihovim kasnijim ograncima, tj. neorealizmu i neoliberalizmu. Međutim, okončanjem hladnoga rata i padom SSSR-a pozitivizam koji je zastupao jedinstvo prirodnih i društvenih znanosti i razlučivanje činjenica i vrijednosti pokazao je neučinkovitost svoje teorije u poimanju i predviđanju društveno-političkih promjena. Stoga smo u ovim vremenima svjedoci formiranja brojnih kritičkih teorija u sferi društveno-političkih studija koje su počivale na različitim trans-teoretičkim temeljima. Drugim riječima, ove teorije počivale su na ontološkim nematerijalnim, duhovnim i epistemološko-pozitivističkim temeljima. Glavni cilj ovoga rada s jedne strane jeste promotriti i analizirati dvije kritičke teorije konstruktivizma i postkolonijalizma i njihove značenjske, kulturološke, normativističke i identitetske pristupe, a s druge, objasniti identitetske temelje Islamske Republike Iran kao obrasca jednog političkog sistema koji kritizira postojeće stanje i nasilne i nepravedne strukture međunarodnog poretka. Član 152 ustava Islamske Republike Iran eksplicitno navodi: “Vanjska politika Islamske Republike Iran počiva na negiranju svakog vida hegemonije i ugnjetavanja, čuvanju sveobuhvatne nezavisnosti i teritorijalne cjelovitosti zemlje, zaštiti prava svih muslimana, nesvrstavanju u odnosu na hegemonističke sile i miroljubivim odnosima s pacifističkim zemljama”.
Ključne riječi
međunarodni odnosi, Iran, kritička teorija, pozitivizam, transpozitivizam, identitet, konstruktivizam, postkolonijalizam
URL: https://www.ibn-sina.net/pozicija-identiteta-u-kritickom-toku-medjunarodnih-odnosa-identitetski-temelji-islamske-republike-iran/