UDK 323.2
Autor
Mohammadreza Malaki i
Farzad Mohammadzadeh Ebrahimi
Sažetak
Sukob Izraela i Palestine, koji vuče korijene od prije najmanje cijelog jednog stoljeća, ubraja se među najkompliciranije međunarodne krize s direktnom refleksijom na javljanje ozbiljnih i dalekoposljedičnih tenzija na desecima osjetljivih područja regije Bliskog istoka. U tom periodu su zabilježeni brojni napori istaknutih ličnosti, raznih institucija i brojnihsvjetskih država usmjerenih ka rješavanju sukoba i uspostavi sveobuhvatnog trajnog mira među sukobljenim stranama, ali ti napori do danas ipak nisu urodili plodom. S obzirom da je izraelsko-palestinski sukob obilježen kao jedan od osnovnih uzročnika najvećih sigurnosnih prijetnji i, također, pojave terorističkih tendencija na Bliskom istoku i globalnoj sceni uopće, ovaj članak taj dugogodišnji sukob nastoji istražiti koristeći se neorealističkom teorijom, deskriptivno-analitičkim metodama i bibliotečkim resursima, i pronaći odgovor na pitanje: Zašto su Izrael i Arapi krenuli putem normalizacije međusobnih odnosa? Riječ je o pitanju koje se smatra važnom prekretnicom u odnosima dviju strana i koje je potaknulo formiranje novih regionalnih uvjeta u okviru kojih su u jednom trenutku počele aktualizacije projekata koji teže formiranju novog Bliskog istoka. Zajednička sigurnosna zabrinutost Izraela i pojedinih arapskih zemalja i težnja ka efektnijem unapređenju nacionalnih interesa mogu se smatrati suštinskim razlozima za formiranje uvjeta neophodnih za poboljšanje odnosa između Izraela i Arapa. Osim što će detaljnoj analizi podvrgnuti različite stavove sukobljenih strana o sigurnosnim pitanjima, ovaj članak će predstaviti i izraženu ulogu Sjedinjenih Američkih Država u tom sukobu koji se ubraja među najkompliciranije međunarodne krize.
Ključne riječi
Neorealizam, bliskoistočni mirovni proces, Izrael, Arapi, Palestina, Sjedinjene Američke Države
URL: /perspektiva-za-bliskoistocni-mir-u-sjeni-normalizacije-odnosa-izraela-i-arapskog-svijeta/