OSOVINA OTPORA – Ka nezavisnom Bliskom istoku

Opis:
RIJEČ UREDNIKA
Knjiga Osovina otpora: ka nezavisnom Bliskom istoku, autora Tima Andersona, australskog univerzitetskog profesora, jedinstven je naučni doprinos suvremenim kretanjima u regionu Zapadne Azije.
Ovo djelo koje portretira politička, vojna, ekonomska i društvena kretanja u Levantu, regiji koju arapsko-islamski svijet poznaje kao Al-Sham, jedinstven je doprinos studijama o Bliskom istoku, budući da je lišena svih dosadašnjih predrasuda o Arapima, islamu i muslimanima, koje smo navikli čitati od mnoštva zapadnih orijentalista, pa čak i onih autora porijeklom iz arapskih država, koji su usvojili orijentalistički metodološki i ideološki pristup koji karakterizira dobar dio suvremenog zapadnog akademskog miljea u domenu društvenih nauka, antropologije, političke teorije ili međunarodnih odnosa. Andersonova knjiga drukčija je, a time i kvalitativno vrednije štivo, od mnoštva tomova literature o Bliskom istoku, koju su proizveli tzv. eksperti za arapski svijet ili bliski i srednji istok ili MENA region koji hiperpubliciraju brojni akademski centri ili fabrike ideja (think tanks) kako na zapadu tako i oni u arapskom svijetu.
Autor najkompleksnija pitanja i fenomene koje zapadna akademska zajednica i medijska propagandna mašinerija uvija u oreol misterioznosti i predstavlja kao orijentalističke specifičnosti strane naprednom zapadnom čovjeku razgolićuje iz specifičnog ugla dokazanog akademskog eksperta za pitanja međunarodne političke ekonomije, ali i pasioniranog političkog aktiviste, čovjeka koji se dugi niz godina bavi istraživanjem imperijalizma i njegovog instrumentarija kojim ova ideologija i njeni arhitekti nastoje održati kontrolu nad svijetom koji danas poznajemo kao globalni jug. U svojim brojnim ranijim naučnim radovima i publikacijama Anderson precizno secira i kritizira sistem zapadnog neoimperijalizma, posebice razobličuje teoriju hegemonističke stabilnosti, kvazinaučne podloge, koja je zapravo u centru zapadnog, ali poglavito američkog hegemonizma, koji skoro više od jednog stoljeća dominira globalnom ekonomijom i političkim diskursom, kako putem brutalne vojne sile, tako i koristeći tzv. mehku kulturološku moć, onda kada je to moguće i oportuno. Ta mehka moć može biti u različitim formama, od medija, akademske produkcije, aktivnosti nevladinog sektora, organizacija za zaštitu ljudskih prava, borbe za promoviranje demokracije i slobode, ekonomske liberalizacije, prava žena, LGBTQ populacije i drugih segmenata aktivizma.
U Osovini otpora dr. Anderson koristi izvore pretežno dostupne na engleskom jeziku, želeći time da omogući zapadnim čitaocima da steknu objektivnije znanje o geografskom području svijeta koje više od jednog stoljeća važi kao sinonim za oružane sukobe, nestabilnost i sektaške ratove. Anderson na ubjedljiv, ali pristupačan način, držeći se akademske naučne metodologije, piše o stvarnim uzrocima tih sukoba, koje autor precizno identificira i analizira, naučnom metodologijom ali sa pozicija antihegemonističke teorije, svjestan da su već duže vrijeme suvremene društvene nauke u mainstream zapadnoj akademskoj zajednici uglavnom uslovljene političkim interesima zapadnog neoliberalnog korporacijskog kapitalizma, u čiju je službu upregnuta ne samo birokracija i politički sistem, već također akademska zajednica, medijska mašinerija pa čak u dobroj mjeri i industrija ljudskih prava nevladinog sektora, koja bi morala biti neovisna i objektivna ali to često nije. Autor to argumentirano demonstrira na primjerima Sirije i nekih drugih država Zapadne Azije, gdje se odvijaju oružani sukobi i posrednički ratovi za kontrolu političkog procesa, energetskih resursa, strateških transportnih puteva a ne samo historijskog i ideološkog narativa.
Niti jedan zapadni autor, ako izuzmemo primjer Frantza Fenona i njegove refleksije o otporu alžirskog naroda protiv francuske kolonijalne okupacije koje je briljantno portretirao u svom kultnom djelu The Wretched of the Earth (Prezreni na svijetu) nije se ranije na tako ozbiljan, temeljit i sistematski način bavio pitanjem suvremenog otpora lokalnog stanovništva modernom zapadnom neoimperijalizmu u arapsko-islamskom svijetu, na način na koji to čini Tim Anderson. Možda se u plejadu te vrste naučnika mogu svrstati Edvard Said i sirijska naučnica Rana Kabbani, ali su se oni bavili specifičnim pitanjima orijentalizma i progona naroda Palestine, no ne sa stanovišta političke ekonomije rata, iako se Said temeljito bavio imperijalizmom iz druge, ideološke perspektive. U tom kontekstu o ovom Andersonovom uratku možemo govoriti kao o centralnom istraživačkom projektu koji je u središtu trilogije koju autor nudi čitateljima, kako akademskoj zajednici tako i široj javnosti. Njegovo prvo djelo ove provenijencije je Nečasni rat protiv Sirije, na koje se autor također referira u prvim djelovima knjige, a koje je također prevedeno i objavljeno na bosanskom jeziku u izdanju izdavačke kuće Šahinpašić 2016. godine.
Kao logični slijed autorovog misaonog angažmana kojim tretira suvremene izazove naroda i država Zapadne Azije je njegovo najnovije djelo, Zapadna Azija nakon Washingtona, što zapravo znači vizionarski pristup u promišljanju pravednijeg i neovisnog Bliskog istoka, regiona koji neće biti pod hegemonističkom kontrolom Washingtona i izraelskih ambicija da dominira tim područjem, koristeći podršku i zaštitu američke vojne sile, izraelski nuklearni kišobran i napredne vojne i civilne tehnologije koje želi sinhronizirano upregnuti u cilju zastrašivanja, ali i privlačenja arapskih režima pod svoje okrilje, plašeći arapske narode navodonom iranskom ili šijiskom imperijalnom prijetnjom nekog novog regionalnog hegemonizma.
Anderson u Osovini otpora, stoga, upravo bazira svoje argumente na objektivnoj analizi Sirijskog rata, pritom do temelja demolirajući nametnute propagandne narative o tzv. sirijskoj narodnoj revoluciji, koja je, tobože, lokalno generirana u cilju demokratizacije države i uspostave pravednijeg ekonomskog i slobodnijeg društvenog poretka. Ustvari, autor dokazuje da se zapravo radilo o kamufliranom, pomno isplaniranom i pripremljenom, ali posve loše izvedenom neoimperijalnom projektu koji je, sa stanovišta njegovih američkih i zapadnih planera a uz asistenciju lokalne sile Izraela, trebao da osigura nastavak zapadne hegemonije u regiji Levanta, koja se izmakla kontroli i čiji su narodi i društva stali na stranu otpora protiv nepozvane i nepoželjne strane dominacije i hegemonističke kontrole.
U Osovini otpora, Anderson nudi historijski presjek i objašnjava različite obilike pružanja otpora stranoj dominaciji kroz noviju povijest i analizira metode, oblike i instrumente pomoću kojih zapadna neoimperijalna politika pokušava ukrotiti neposlušne države i narode, koji su se u regionu Levanta, ali i drugdje, uspjeli, koliko-toliko, osamostaliti u postkolonijalnom periodu, nakon klasičnog zapadnog kolonijalizma.
Anderson objašnjava kako i na koji način, putem ekonomskih pritisaka, različitih vrsta sankcija, sabotiranja, asasinacija, obojenih revolucija, te u konačnici i izravnih vojnih intervencija, zapadni imperijalisti pod patronatom Washingtona nastoje kazniti ili srušiti autohtone revolucionarne pokrete i suverene države čije su se vlade usudile suprotstaviti zapadnoj dominaciji i hegemonizmu i koje nisu pristale da svoje nacionalne i ekonomske interese i blagostanje svojih naroda, te svoje lokalne energetske, ljudske, prirodne i druge resurse, predaju u službu zapadnih korporativnih, neoliberalnih interesa, a svoje političke sisteme usklade sa vanjskom politikom Washingtona i njegovih geopolitičkih prioriteta. Autor tako navodi primjere Kube, Sirije, Irana, Venecuele i drugih zemalja čiji su narodi i vlade najviše osjetili nepravednu i okrutnu hegemonističku silu, izolaciju i represiju, samo zbog toga što su odbile da služe bilo kao instrument projiciranja američke i u širem smislu zapadne hegemonističke moći i utjecaja, bilo zato što su odbile da predaju svoje resurse zapadnim korporacijama pod kontrolu i upravljanje. Knjiga također sistematski tretira pokrete za samoopredjeljenje, a što je neminovno povezano sa oslobodilačkim ratovima. Centralnu ulogu u tekstu autor posvećuje pitanju kompleksnog sirijskog rata koji važi kao sinonim najnovijeg pokušaja hegemonističke kontrole regiona Levanta, ali koji je zapravo i prekretnica koja je ubjedljivo demonstrirala neuspjeh suvremenog projekta zapadnog imperijalizma unatoč ogromnim resursima koji su stajali na raspolaganju i koji su utrošili gospodari sirijskog rata, od najveće vojne alijanse na svijetu, ratova u sjeni kojim su se dobrovoljno predale regionalne moćne arapske monarhije na strani rušenja sirijske države.
Koristeći primjere i detaljno analizirajući oslobađanje Halepa i druge centralne oslobodilačke bitke, Anderson pokazuje koliko je zapravo odlič- no verziran u sve zakulisne radnje i tajne projekte koji su korišteni protiv Sirije kako bi na vlast u Damasku ustoličili političku kliku koja je trebala služiti interesima zapada, globalnim energetskim lobijima i kartelima pod zaštitom zapada, a kao jedna manja, ali važna karika, ili odskočna daska za uređenje Zapadne Azije po aršinima neoimperijalizma. Sirijski rat, kao što autor precizno dokumentira, trebao je poslužiti tek kao jedna etapa u okruženju, a, zatim, rušenju Islamske Republike Iran kao najozbiljnije regionalne vojne, naučne, industrijske i kulturološke duhovne sile, koja je svojom politikom i opredjeljenošću za pomaganje potlačenim narodima inspirirala i dala potporu širokom pokretu otpora zapadnom hegemonizmu i izraelskoj ekspanzionističkoj politici. Anderson detaljno dokumentira, analizira, secira i demolira projekat nečasnog i prljavog rata protiv Sirije i aktere ovog projekta, od njegovih početaka do konačnog poraza.
Ono čemu autor posvećuje dobar dio pažnje je cinična zloupotreba, manipulacija i instrumentalizacija instituta ljudskih prava od strane kreatora sirijskog posredničkog rata protiv kompletnih naroda regije, a posebno protiv Sirije, Libana, Irana, ali i Iraka, kao korisnog alata i instrumentarija kojim vješto manipulira kako bi brutalnu, iako indirektnu agresiju na Siriju, predstavili kao humanitarni čin, na isti način na koji su izmanipulirali angažman vojne intervencije pod pokroviteljstvom rezolucije UN-a na koju je, pod lažnim pretekstom, pristala čak i Rusija. Svjesna da je u Libiji prevarena, ova država nije oklijevala da se odazove pozivu sirijske Vlade kako bi pomogla u eliminaciji ekstremističkih terorističkih grupa DAISH i druge ekstremističke skupine terorista koje su zapadni imperijalisti i njihovi arapski, prije svega sirijski, klijenti koristili kao oštricu koplja za provođenje projekta rušenja suverene vlasti u Siriji pod plaštom spontane narodne demokratske revolucije.
Autor, iako je to već pomno dokumentirano u knjizi Nečasni rat protiv Sirije, čini se, osjeća potrebu da još jedanput apostrofira pitanje sirijskog rata kako bi kreirao solidan uvod i ponudio jasne pretpostavke za čitaoce koji nisu imali priliku upoznati se sa njegovim prethodnim djelom. Stoga se sti- če dojam da je autor možda previše prostora dodijelio sirijskom sukobu, a nauštrb nekih drugih fenomena koje tretira u kasnijim poglavljima knjige. Osim toga, autor također, u maniru pravog akademskog istraživača, zadire duboko u detalje i stvarne uzroke sukoba i neke specifične situacije, pa bi se moglo reći da, koristeći neku vrstu mikroskopskog pristupa sitnim detaljima, preferirajući korištenje statistike ostavlja manje prostora za upotrebu kvalitativne metodologije, koju obično koriste naučnici sa pretenzijom da antropološki propituju ciljeve, namjere, pozadinu, motivaciju aktera koji su predmet njihovog istraživanja, iako se ne može reći da je kvalitativna metodologija zapostavljena nauštrb kvantitativnog pristupa.
Ali, ako pažljivije kontekstualiziramo Andersonov mikropristup nekim specifičnim incidentnim situacijama glede sirijskog proxy rata, bitkama ili aspektima knjige, moći ćemo zaključiti da autor to smatra imperativom iz razloga što je on kao politički i društveni aktivist i angažirani naučnik također u ulozi neke vrste branitelja i tumača događaja budući da je ogroman dio sirijskog rata planski, strateški i ciljano bio uvijen velom tajni. Stoga, nije uopće čudo da se o ovom prljavom projektu kakav je rat protiv Sirije, i njegovim metodama i stvarnim akterima iz sjene, moglo naučiti i saznati tek znatno kasnije, posebno u jeku američke predizborne kampanje, kada su oponenti tadašnje američke kandidatkinje za predsjednika, Hilary Clinton, došli u posjed njene elektronske pošte koja je procurila u javnost, a koja je razotkrila kompletnu i do tada tajnu operaciju Timber Sycamore, naoružavanja ekstremističke sirijske opozicije o čemu je također u više navrata govorio ugledni profesor Jeffrey Sacks. Treba navesti i primjer stranih terorističkih plaćenika koje je Washington koristio za rušenje Vlade u Damasku. Očito je da upravo zbog široj javnosti nedostupnih objektivnih informacija u zapadnim medijima i duboko ideologiziranog akademskog narativa o ratu u Siriji, koji je bio u potpunosti u službi interesa američke politike i interesa njenih saveznika i koji je dominirao diskursom o Arapskom proljeću i novim sukobima na Bliskom istoku, autor odlučio da pribjegne ovoj vrsti analize. Drugim riječima, Anderson se fokusirao na seciranje pojedinačnih događaja, koje je na taj način u potpunosti precizno razobličio i s njih skinuo prašinu propagande koja se taložila više godina. Zapadni novinari i akademski istraživači nisu željeli ili nisu smjeli neutralno tretirati ova pitanja na način kako to čini Anderson, vjerovatno kako ne bi izazvali bijes i reperkusije aktuelnih moćnika u politici, birokratiji, sigurnosnom sistemu, akademskoj administraciji ili vrhuški menadžmenta zapadnih i zaljevskih medija, koji su u principu bili u službi propagandnog rata za narativ o sirijskom građanskom, ali u suštini, neoimperijalnom i posredničkom ratu za zapadnu dominaciju regijom.Autor, također, problematizira i razbija duboko ukorijenjene, ali posve pogrešne mitove o tome kako je politička ljevica na zapadu konstruktivna snaga. Daleko od istine, Anderson ilustrira nizom primjera kako je tzv. ljevica gotovo u potpunosti instrumentalizirana ali je i sama pristala da slu- ži ciljevima neoimperijalnog intervencionizma, tobože u namjeri zaštite ljudskih prava naroda Zapadne Azije koje želi braniti od vlasti. Može se povući paralela sa ideologijom liberalizma na zapadu koji je također služio kolonijalnim politikama kako bi opravdale svoju civilizacijsku misiju u Africi, Aziji i Južnoj Americi. Liberali su imali gotovo identičnu ulogu koju danas dobar dio onog što Anderson naziva pseudoljevicom na zapadu, ima u odnosu na intervencionističke ratove SAD-a u arapsko-islamskom svijetu. Tu je i primjer manipulacije izbjeglim stanovništvom koje se koristi kao moneta za potkusurivanje i radikalizaciju politike na zapadu protiv islama. Autor jasno dokazuje kako su milioni izbjeglica zapravo posljedica imperijalnih ratova u Zapadnoj Aziji.
Budućnosti Palestine Anderson posvećuje dužnu pažnju i mogli bismo kazati da je palestinsko pitanje osa oko koje se vrti kompletna ideja i praksa Osovine otpora, jer je otpor i nastao na temeljima palestinske borbe za slobodu i samoopredjeljenje. Autor detaljno problematizira pitanje otpora koji je inicirao i koji protiv izraelske agresije, okupacije i ekspanzionizma u cilju uspostave hegemonije vodi libanonski pokret otpora Hezbollah, čiju filozofiju i modus operandi profesor Anderson izvanredno poznaje, budući je u više navrata u različitim periodima boravio u Libanonu i Siriji, u procesu svog naučnog istraživanja, koristivši se direktnim iskustvom obič- nih ljudi koji podržavaju pokret otpora i koji poznaju ideologiju koja je u pozadini otpora. Anderson u finalnom poglavlju govori o značaju Islamske Republike Iran i kritičnoj ulozi ove države u kompletnom sistemu koji karakterizira Osovinu otpora zapadnom hegemonizmu i izraelskom cionističkom ekspanzionizmu. Autor ovdje pažnju posvećuje ključnom pitanju centralne pozicije Irana u regiji, državi koju vodeće zapadne sile vide kao opasnost, s jedne, dok ga regionalne države i narodi, barem onaj dio koji Iran vide kao pozitivnu snagu, smatraju odličnom protutežom zapadnoj dominaciji koja garantira nezavisno opstojanje kompletne regije.
Knjiga Osovina otpora posebno je značajna za čitateljstvo u Bosni i Hercegovini iz više razloga, ali i za širu čitalačku publiku, studente, akademsku zajednicu kao i za političke faktore, diplomatske krugove i javne administracije diljem Balkana, posebno one u domenu međunarodnih odnosa. Naime, tokom proteklih nekoliko decenija medijski, akademski i opći druš- tveni diskurs u BiH, posebno, sistematski je bio izložen jednostranom tumačenju spornih pitanja oko Bliskog istoka, koji je energično, putem medija i društvenih aktera bio projiciran na način da ne bi narušio diskurs koji o arapskom svijetu preovladava na zapadu i arapskim državama koje se smatraju zapadnim štićenicima. Bosanskohercegovačka javnost je na određeni način interesno uslovljavana, strukturno i sistemski kondicionirana i stimulativno poticana da prema onim pokretima i državama u arapskom svijetu koje se udupiru zapadnoj dominaciji i hegemonizmu, a koje danas poznajemo kao Osovina otpora, zauzmu ili indiferentan stav ili otvoren animozitet. Promoviran je diskurs koji implicitno odobrava a kojeg očekuju zapadni supervizori Bosne i Hercegovine i zapadni sponzori, fondacije i imućni donatori iz petrodolarskih zemalja GCC-a, u čiju svrhu su također, suptilno, a nekad otvoreno korišteni i protagonisti ultrakonzervativnih selefističkih tumačenja islama, koji su nerijetko posezali i za sektaškim porivima kako bi kreirali animozitet prema nosiocima drukčijeg diskursa o sukobima na Bliskom istoku koji pokazuju razumjevanje, simpatije i odobravanje prema diskursu koji zagovaraju pokreti i države Osovine otpora. Zato je od posebnog značaja pomoći u diversifikaciji diskursa, a Andersonova knjiga na bosanskom jeziku je možda najbolji način da se korigira preovladavajući diskurs o Bliskom istoku koji je isuviše dugo bio pod utjecajem i kontrolom sinergije zapadnih interesa i želja arapskih saveznika u zemljama zaljeva a u dobroj mjeri i interesa Republike Turske. Osovina otpora na bosanskom jeziku važan je korak u tom pravcu.
Anderson je uspio osvijetliti neke zatamnjene i skrivene uglove slobodarskih pokreta, država i ideologija i njihovu sinergiju sa Iranom prikazati racionalno, metodološki i iz pozicije naučnika i aktiviste koji je i sam čitav svoj život i naučni rad i publicistički opus posvetio običnim ljudima, potlačenim državama i žrtvama zapadnog imperijalizma, militarizma i izrabljivačkog neoliberalnog kapitalizma, a palestinskom narodu je posvetio najveću pažnju. Zbog svog slobodarskog opredjeljenja i neprikosnovene principijelnosti i moralnog integriteta, Anderson je u svojoj akademskoj karijeri bio izložen različitim pritiscima moćnih krugova i administracije univerziteta, kojim nije bilo u interesu da njihove mahinacije i modus operandi budu tretirani na način kako je to imao hrabrosti učiniti profesor Tim Anderson. Osobno, s čitaocem mogu podijeliti i informaciju da sam bio student Tima Andersona za vrijeme postdiplomskog studija na jednom uglednom univerzitetu u Australiji, gdje je autor predavao međunarodnu političku ekonomiju, prije više od dvije decenije. Od Andersona i njegovih akademskih kolega sam imao priliku naučiti kako je globalnu politiku ne samo moguće već i nužno promatrati iz drukčijeg ugla nego to sugerira općeprihvaćeni konsenzus neoliberalnog kapitalizma koji nam se nudi kao građanima postkomunističke zemlje u tranziciji ka eurointegracijama.
Na kraju, treba istaknuti da knjiga, Osovina otpora, dolazi u najboljem trenutku, iako najtragičnijem za palestinski narod u Gazi, ali i drugim teritorijama Palestine. U tom kontekstu, ova studija je svojevrstan vizionarski naučni napor, jer se potvrđuje u praksi da upravo pripadnici otpora, pokreti i države, potvrđuju legitimitet, hrabrost i stratešku pronicljivost Osovine otpora, s jedne, ali i razotkrivaju jad, bijedu, inertnost i pasivnost nekih od najutjecajnijih i najbogatijih arapsko-islamskih zemalja koje pretendiraju na liderstvo muslimanskog svijeta, a koje su se zapravo oglušile i demonstrirale odsustvo vizije, hrabrosti, inventivnosti i htijenja da pomognu da se zaustavi tragični genocid Izraela nad palestinskim narodom Gaze. Dok su se moćne članice Asocijacije islamske suradnje pokazale neefikasnim akterima, a neke kao prikriveni ili manje prikriveni kolaboracionisti cionističke izraelske politike ekspanzionizma, genocida i etničkog či- šćenja Palestine, Osovina otpora, ma koliko bila uskraćena za resurse i bez snažne diplomatske podrške, uspjela je uspostaviti sistem odvraćanja, ograničavajući time apetitete Izraela koje danas možemo jasno primijetiti na primjeru Gaze. Danas, kada je većina muslimanskih naroda i građana širom svijeta, nakon 6 mjeseci izraelskog genocida, mogla posvjedočiti bankrotu, licemjerstvu i izravnom kolaboracionizmu moćnog zapadnog establišmenta koji djeluju kao pomagači genocida u Gazi, vrijeme je i prilika da i čitalačka publika, makar sa velikim zakašnjenjem, stekne uvid u pozadinu, organizaciju, filozofiju, ideologiju i opravdanost postojanja Osovine otpora. Andersonova knjiga, uvjeren sam, najbolji je način da se korigiraju lažni narativi iz proteklih decenija. Zato je ova knjiga važna ne samo za akademsku zajednicu, već za čitateljstvo diljem Balkana.

Sarajevo, 14. 03. 2024.
mr. Osman Softić

Preuzmi PDF:

Ispunite obrazac ispod i besplatno preuzmite knjigu u PDF formatu: