Održan četvrti okrugli sto Studentskog kluba „Ibn Sina“
Dana 25. 4. 2024. članovi Studentskog kluba „Ibn Sina“ u saradnji sa nadzornikom Studentskog kluba, prof. dr. Shahab Yar Khanom organizovali su četvrti po redu okrugli sto u prostorijama biblioteke Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“. Tokom ovog zasjedanja, članovi su se usmjerili ka dva ključna pitanja. Prvo pitanje podrazumijevalo je kritične probleme koji se odvijaju širom svijeta, a drugo pitanje je bilo usmjereno ka obilježavanju 460. godišnjice rođenja anglofonog književnika Williama Shakespearea. S osvrtom na opću književnost, filozofiju i kulturu, studenti su promišljali i komentirali probleme s kojima se suočavaju mladi, studenti, istraživači i čovječanstvo u općem smislu.
Na ovom sastanku su prisustvovali:
Prof. dr. Shahab Yar Khan, predsjednik Studentskog kluba Emin Čamo, potpredsjednica Studentskog kluba Amela Vilić, te članovi Kluba: Medina Kapetan, Rijad Čehić, Sara Delić, te gosti Ana Manoilov i Sara Kuduzović.
Ovaj sastanak je održan na engleskome jeziku, a u prijevodu na bosanski izdvajamo neke od zaključaka koje su gosti i članovi Kluba ustanovili tokom ovog zasjedanja:
Ana Manoilov:
„Kakvo li je djelo čovjek! Kako plemenit po razumu i kako beskrajan po svojstvima, u obliku i kretanju kako izražajan i izvrstan, u djelovanju poput anđela, a u shvatanju poput božanstva. Ljepota svijeta, paragon (uzor) životinjama! Ipak meni… Šta mi znači ova suština od prašine? Čovjek me ne oduševljava.“
Ovim citatom iz Hamletovog monologa počeli smo razgovarati o problemima čovjeka, govoreći o različitim društvenim problemima s kojima se suočavamo danas u kontekstu onoga o čemu je Šekspir pisao u svojim radovima. Mi smo, uistinu, sebe stanjili na čestice prašine, ne shvaćajući koliko smo ispunjeni neostvarenom moći, ne primjećujući kakva prirodna sila možemo da budemo. Svako od nas pojedinačno je svemir beskrajne neostvarene moći (potencijala), a najtužniji ishod je da to ne istražimo. Toliko ljudi je u našem društvu postalo nepovezano sa samim sobom, sa svojom duhovnošću, sa svojom prirodom i suštinom. Iako se redovno suočavamo s obeshrabrujućim vijestima, dok uništalačke snage djeluju na tome da nam otežaju djelovanje u svakodnevnici, moramo biti svjesni toga da, uništavanje, iako vodi ka grubome putu, također, rađa stvaralaštvo. Problemi su nam potrebni kako bismo napredovali. Možemo pronaći put da se izborimo kroz uništenje i da ga koristimo kao temelj za gradnju nečega novog, inovativnog i kreativnog. Najupečatljiviji, najdirljiviji i produhovljeni umjetnički radovi izniču iz želje za borbom kroz tamna vremena, želje da preživimo i da jedrimo kroz život uz odlučnost i borbenost. Mirno more nikada nije stvorilo vještoga moreplovca, a ne trebamo se bojati munja i gromova, jer svako od nas uči kako da jedri svojim brodovima, a u tome postoji dosta ljepote. Lahko je biti obeshrabren i biti ciničan, pogotovo u današnja vremena kada smo okruženi tolikom tugom i nepravdom. Ipak, ne trebamo izgubiti nadu. Kada pogledamo na život, trebamo da tragamo za rješenjima, a ne problemima. Ne smijemo prestati da stvaramo, malo po malo i korak za korakom, dan za danom. Svaka nova stvar koju stvorimo se poslaže, a eventualno ćemo shvatiti da naš napor vrijedi, bez obzira koliko malim ili beznačajnim se doimao u trenutku. Sve počinje jednim korakom, i jednom osobom.“
Sara Kuduzović
„Unatoč sumorne stvarnosti u kojoj živimo, trebamo težiti prema optimizmu i usredotočiti se na odgajanje sebe i na promjenu sebe. Kroz promjenu sebe imamo visoku priliku da utječemo i promijenimo naš okoliš. Ne možemo biti junaci čitavoga svijeta, ali imamo priliku da budemo junaci naših života i naših zajednica svakoga dana.“
Medina Kapetan
„Ljudska priroda teži ka tome da replicira obrasce, uključujući i one katastrofalne. Ipak, naši dijalozi su podvukli uznemirujući trend: težnju ka raspravljanju društvenih pitanja sa nezavisnom i elitističkim pogledom lišenim od empatije. Prepoznavanje naših bioloških sklonosti je važno, a pribjegavanje ka primitivizmu kao oblik bijega od modernih problema nije održivo niti vodi ka napretku. Kao povjerenicima znanja, neophodno je zatvarati jaz između akademskog diskursa i istinskog ljudskog iskustva kako ne bismo bili zatočeni u slabašnosti intelektualizma koji zastranjuje umjesto da unapređuje društveno razumijevanje. Istinski napredak zahtijeva diskurs ukorijenjen u empatiji i iskrenoj zabrinutosti za blagostanje svih pojedinaca.“
Rijad Čehić
„Kada pogledamo na načelnost entropije možemo je staviti u odnos sa ljudskim iskustvom. Entropija uzrokuje povratak svih stvari u svemiru na prirodni red ispoljavanjem energije i konačnim zastajanjem. Red je nedostatak kretanja, a po ekstenziji i smrt. Haos je kretnja koja život pokreće u postojanje. Ispoljavajući „red“ jedni nad drugima ispoljavamo i smrt jedni nad drugima kao ljudska bića. Slobodan tok stvaralaštva je ono što nas je održalo živima kao bića. Život nam daje beskrajne probleme koje trebamo riješiti što hrani našu urođenu znatiželju i drži nas zauzetim i u pokretu.“
Marko Stanojkovski
„Jedan od načina da postignemo vrline i vrijednosti koje je promovisao Shakespeare kroz svoje stvaralaštvo je da razvijamo empatiju, kao i da se bavimo onim po pitanju čega smo strastveni, ne vodeći se novcem kao krajnjim i glavnim ciljem. Svi pravi pogledi i forme obrazovanja mogu biti izuzetno korisni pri razvoju pojedinca, a znanje, koje je dobro proširivati i uvećavati svakodnevno, može biti upotrijebljeno kako bi se svijet poboljšao i obogatio. Kao moćno „oruđe“, znanje može biti zloupotrebljeno, i zato je važno razvijati empatiju, saosjećanje i emotivnu zrelost od djetinjstva, nalazeći uzore u zaista vrijednim pojedincima. Ovo su neki od načina da, usvajajući i upijajući sve one pozitivne vrijednosti i vrline koje je zastupao Shakespeare, doprinosimo društvu i svijetu.“
Amela Vilić
„Nada živi u svima nama. Važno je da njen plamen ostane netaknut. U najtežim situacijama on je gorivo koje čovjeka navodi da razmišlja o boljoj budućnosti. Bez njega, sve je izgubljeno i zaboravljeno.“
Emin Čamo
„Ljudsko biće kao nekada antropocentrična pojava se trenutno nalazi u poslijeistinskome razdoblju. Čovjek sebe poima na skeptičan i sumnjičav način, a istodobno se i bori za smisao. Ovaj sastanak smo započeli govoreći o jednom od stotina ili čak hiljada dragulja u čovječanstvu, pa je i prigodno da napravim usporedbu sa izdvojenim citatom iz Hamleta. Čovjek je, u riječima Shakespearea i njegovog lika Hamleta zaista paragon, ideal koji bi trebao stajati primjerom svima. Ipak čak i taj ideal u instancama Hamletovih monologa se predstavlja kao slabašno i povredljivo biće. Hamlet sebe nalazi u dinamici mirovanja i pokretnosti, gdje je mirovanje oblik oglednoga promišljanja i manifestacija reda u čovjeku. S druge strane, njegova kretnja je oblik haosa odnosno rastrojstva koje u čovjeku izaziva potrebu za djelovanjem koliko god ono bilo slabašno, nedostatno i nemoćno na većem planu stvarnosti ljudskih bića. U savremeno doba kada je tradicionalno i općepoznato postalo relativizirano i individualističko ili u nekom smislu samo “etički korisno”, važno je istaći da djelovanje na poljima reda i haosa, odnosno mirovanja i kretnje, u onom istinskom društvenom i mislilačkom smislu treba da imponira kreativnošću i razvojem ljudskih vrlina, pomoću kojih se možemo nositi sa problemima s kojima se suočavamo. Strpljenje, zahvalnost, mudrost i prudentno djelovanje s uvidom u veći plan stvarnosti omogućavaju nam da pod lošim i dobrim, te haotičnim i uređenim uslovima djelujemo na najbolji mogući način. Drage kolege, sve što smo danas spomenuli na sastanku su iskre, varnice ka prosvjetljenju neke nove zore. To su zapravo praskozorja našega ličnog osvještenja, znanja i inspiracije, te empatije prema čovječanstvu.”
