UDK 141.336:929
Autor
Zahra Taheri
Sažetak
Rabija Adevijja je uspostavila graničnu crtu između dva perioda tesavvufa i asketizam zamijenila ljubavlju. Vjerovanje u izravnu vezu između Stvoritelja i čovjeka učinilo ju je ‘prvakinjom’ naizgled heretičkog govora kasnijih perioda tesavvufa. U periodu koji je uslijedio nakon Rabije Horasan je postao kolijevkom iransko-islamskog tesavvufa i gnoze, a na tom poprištu obrele su se i žene Horasana, prije svih ‘Nišaburijke’. Sulemi bilježi imena preko trideset ženā Horasana koje su pripadale skupini ‘fitjana’ i odlikovale su se kerametima.Među istaknutim ženama-sufijama ovog doba u Nišaburu spominju se Fatima Nišaburijka, Um Ali, Um Abdullah, supruga Abdullaha Sadžzija jednog od horasanskih šejhova; Aiša supruga Ebu Hafsa Nišaburija; Aiša Nišaburijka, kćerka Ebu Osmana Hajrija i Um Ahmed – njena unuka; Um Husejn, kćerka Ahmeda ibn Hamdana; Um Kulsum, Aziza Herevi, Um Ali, kćerka Abdullaha Hamšaza; Avne Nišaburi, Umet al-Aziz, Sarira Šarkijje.