O sufizmu – Bosanski tesavvuf

Opis:

Gnoza ili tesavvuf u svome zbiljskom značenju jeste spoznaja Boga, Božijih imena i svojstava posredstvom (pro)čišćenja nefsa i postizanjem unutarnje čistote koja je plod kretanja stazom sejri suluka. Gnostičko-tesavvufski svjetopogled nudi specifično tumačenje svijeta i čovjeka, odnosno svijeta egzistencije. U gnostičko-tesavvufskom ozračju svijet predstavlja očitovanje Boga i Njegovih lijepih imenā (esmā al-husnā) a ‘tevhid’konačno odredište gnostikovog i sufijinog sejri suluka. Tevhid zbiljsku egzistenciju namjenjuje jedino Bogu a sve drugo smatra očitovanjem Njegove egzistencije i ‘pojavnosti’ a ne ‘bitisanja’. Ako teozofija i filozofija tretiraju pitanje ‘bitisanja i nebitisanja’, a etika ‘trebanja i netrebanja’ onda gnoza tretira pitanje ‘bitisanja i pojavnosti’. Prema gnostičkom tumačenju egzistencija se motri kroz božansko-duhovni aspekt i kroz suštinski i zbiljski aspekt. Dakle, u gnozi govorimo o dvije kategorije: ‘Bog’ i ‘potpuni čovjek’ odnosno ‘tevhid’i ‘muvehhid’ koji je ‘očitovanje tevhida’ ili ‘očitujući tevhid’i staza stizanja do ‘nepristupačne’ postaje čistog tevhida prevaljivanjem definiranih etapa i stupnjeva koje salik nužno treba iskusiti na stazi sejri suluka. O tesavvufu su izrečene različite definicije. Moglo bi se kazati da se principi ove staze temelje na spoznaji Stvoritelja svijeta, raskrivanja zbilja stvaranja, te povezanosti čovjeka sa zbiljom kroz gnostički unutarnji sejri suluk a ne parcijalnim racionalnim argumentiranjima. Tesavvuf se bavi ‘poništenjem sebstva’ i povezivanjem sa Stvoriteljem bitka kroz metodu korigovanja i kontrole nefsa, napuštanja ovosvjetovnih vezanosti i spona, duhovnim vježbanjem i suzdržljivošću.
Između gnoze i tesavvufa postoji uopćena i posebna relacija. Islamska gnoza ima prostran djelokrug i prožeta je tesavvufskim tarikatima. U nekim slučajevima je to potpuno identično, a u nekim predstavlja konglomerat teorije i prakse. Terminološki ova dva pojma se nekad mogu upotrijebiti jedan umjesto drugoga. Stoga što zbilja islamske gnoze sadržava i tesavvuf uopćene i znanstveno-terminološke teme mogu se podvesti pod islamsku gnozu a tarikati poznati u islamu uglavnom se vežu za tesavvuf. Neke gnostičke halke bez toga da se vežu za poseban tarikat imaju funkciju i ulogu koju imaju i sufijski tarikati. U nekim slučajevima gnostičke halke se vezuju za intelektualnu elitu a tarikati za mase. Morteza Motahhari je ove pojmove dvojako lučio te je gnozu razumijevao kao znanstveni, a tesavvuf kao društveni i praktični aspekt.
Gnoza je prisutna u svim abrahamovskim religijama. Od samog početka zapažamo je u islamu kroz Poslanikovu siru, u životu Ehli-bejta, kao i ashaba i tabi’ina koji su skromnim i jednostavnim životom obilježili svoje vrijeme, da bi potom tokom povijesti postepeno dolazilo do formiranja sufijsko-gnostičkih halki i tarikata.
Knjiga koja je pred Vama predstavlja zbirku radova napisanih tokom nekoliko posljednjih godina i objavljenih u bosanskim,hrvatskim i iranskim znanstvenim časopisima.
Bosanski tesavvuf kao i ostale teme obrađene u knjizi analizirane su kroz filozofski svjetopogled. Suštinsko pitanje kojeg tretiramo u prvom dijelu knjige jeste u čemu je suština i srž tesavvufa u Bosni i Hercegovini. Tesavvuf u Bosni i Hercegovini uprkos zajedničkog korijena i povezanosti s tesavvufom islamskog svijeta ipak ima svoje osobene specifičnosti. Stoga smo nastojali da uopćenom analizom pojma ‘tesavvuf” utvrdimo poziciju ovog fenomena u Bosni i Hercegovini kao i dapružimo sažeto objašnjenje njegovog odnosa sa poviješću i intelektualno-kulturnim naslijeđem te promotrimo njegovu sadašnju poziciju. Osvrt na život i misao tri bosanska sufijska velikana predstavlja uzvišeni primjer fenomena bosanskog tesavvufa. Ovaj dio knjige nastao je na temelju dugogodišnjih bliskih susreta i razgovora autora sa hadži hafizom Halidom Hadžimulićem, šejhom Zakirom Bektićem i Senadom Mićijevićem. Ovaj dio knjige završava se kratkom poviješću mesnevihanstva i njegovog značaja za Bosnu i Hercegovinu. Cilj nam je bio da koliko god je to bilo moguće iscrtamo idejnu liniju tesavvufa i njegovih idejnih predstavnika premda je o tome već govoreno.
Drugi dio knjige sadrži tri rada u kojima se analizira svjetopogled tri sufijska autoriteta islamskog svijeta. U prvom radu kroz analizu pojma ‘rind’ nastojimo se približiti svjetopogledu velikog pjesnika i sufije Hafiza Širazija. Drugi rad posvećen je Mensuru Halladžu. Halladževe riječi motrene su kroz predaje drugih – prije svih Attara Nišaburija – o njemu. Treći rad tretira ličnost imama Muhammeda Gazalija kojeg su konstantno optuživali za neprijateljstvo spram filozofije. U radu se iznosi hipoteza da je Gazali kritikom filozofije i svojom religijskom misli bio filozof u punom smislu riječi te da se njegova filozofija odlikovala posebnošću. On se treba motriti kao filozof koji promišlja o pojmu religije i napose tesavvufa.
Treći dio knjige sadrži radove u kojima se kroz analizu različitih tema tretira misao Mevlana Dželaluddina Rumija od kojih su neke ‘Čovjek sa stanovišta Dželaluddina Rumija’, ‘Zbilja smrti’,'Etika i kriza ekologije’, ‘Šems i Mevlana’, te radovi koji tretiraju razne teme, kao ‘Šutnja’, ‘Žena u sufijskoj literaturi’, ‘Vjerovanje i razum’, ‘Paradoks tradicionalizma’, ‘Hadže Abdullah Ensari’. Premda se radovi tematski razlikuju njihova nit-poveznica je kritičko-filozofsko zadiranje u temu.

SADRŽAJ:

Uvod	7
Bosanski tesavvuf	25
Hafiz Halid ef. Hadžimulić	68
Šejh Zakir Bektić	82
Senad Mićijević	97
Tradicija Mesnevihanstva u Bosni i Hercegovini	107
Pojam rinda u Hafizovoj poeziji	127
Mensur Halladž u predaji Attara iz Nišabura	139
Gazali – filozof sufija	161
Čovjek sa stanovišta Dželaluddina Rumija	184
Promišljanje o značenju Ismailova žrtvovanja	191
Šems i Mevlana – priča o ljubavi i oslobađanju	205
Etika i Mevlana Dželaluddin Rumi	213
Pitanje zbilje i čovjekova poimanja	235
O smislu šutnje	247
Žena u sufijskoj literaturi	254
Paradoks tradicionalizma	262
Vjerovanje i razum	277
Etika i kriza ekologije	289
Zbilja smrti u Mevlaninu pogledu	297
Hadže Abdullah Ensarija	307
Izvori i literatura	313