UDK 321.7
Autor
Elvis Fejzić
Sažetak
Autoritarne socijalističke države XX st. razvile su atipičnu viziju vladavine naroda koja je, zapravo, imala antidemokratske atribucije ili, bolje rečeno, uzurpirala je stvarnu volju naroda. Poseban model vlasti – označavamo ga kao komunalnu demokratiju – preferiran je unutar sovjetskog modela vladavine. Taj oblik vlasti imao je izražena totalitarna obilježja. Koncept radikalne socijalističke demokratije bio je zasnovan na kolektivnom vlasništvu i sistemu radničkog socijalističkog samoupravljanja – imao je atribucije direktne političke participacije – a ne na principima privatnog vlasništva i individualizma koje, uzmimo, propagira liberalna demokratija. Teoretičari radikalnog socijalizma vjerovali su da će uspjeti – primjenom posebnih instrumenata direktne i indirektne političke participacije – demokratizirati ekonomsku sferu života – ona je, u njihovom uvidu, bila uzrok potlačenosti radničke klase i svih nepravdi u društvu – i stvoriti društvo utemeljeno na ideji socijalne pravde. Bolje rečeno, socijalističke države koje su – u nekoj mjeri – prihvatile model tržišnog socijalizma osigurale su znatno bolje uvjete za artikuliranje istinske volje naroda, a, uz to, i za primjenu instituta neposredne demokratije. Prema tome, socijalistička ideologija i socijalistički režimi nemaju jedinstven odnos prema direktnoj demokratiji, upotrebi njenih instrumenata i odlučivanju koje je zasnovano na neposrednoj političkoj participaciji naroda.
Ključne riječi
država, neposredna demokratija, volja naroda, populizam, demagogija, politička manipulacija, antinomije direktne političke participacije
URL: https://www.ibn-sina.net/neposredna-demokratija-u-monopartijskim-socijalistickim-drzavama-o-minimiziranju-volje-naroda-i-paradoksima-savremene-politike/