IZVORNI NAUČNI RAD / ORIGINAL SCIENTIFIC ARTICLE
DOI: 10.62125/2303-6826.2024.27.98-99.63
UDK 28:165
Autor
Rešid Hafizović
Sažetak
Ljubav i Znanje su trajne kategorije sufijske književnosti, a posebno akbarijanske sufijske tradicije, kako u mišljenju utemeljitelja ove tradicije Andalužanina Ibn ‘Arabija, jednako tako i u mišljenju jednog od njegovih kasnijih učenika i tumača, Bosanca i Bošnjaka Abdulah-efendije Bošnjaka. Ova dva suštinska pojma sufijske književnosti predstavljaju, u prvome redu, suštinske atribute Božije Biti čijim karakternim odlikama Bog ukrašava ontološku, epistemološku i etičko-moralnu iskonsku prirodu Makrokozmosa i Mikrokozmosa.Trajna ontološka, epistemološka i etičko-moralna paradigma i suštinsko ovaploćenje karakternih odlika ovih Božijih atributa u ljudskome rodu je pečatni Poslanik islama, a. s., čija uzorita, prvostvorena priroda, koju Bog na bespremačan način hvali i promiče u sadržinskom organonu primarnih vrela islamske vjere, bezuvjetan je razlog i uvjet Božije Ljubavi prema svekolikom stvorenju. Ljubav Božija tegli svekoliko Božije stvorenje prema nevidljivom a sveudiljno prisutnom transcendentnom Središtu Božijem, dok Znanje Božije, kojim je obuhvaćena, prodahnuta i dizajnirana iskonska priroda svekolikog stvorenja, osvjetljuje put svekolikom stvorenju kod njegova vraćanja Bogu.
Ključne riječi
URL: https://www.ibn-sina.net/ljubav-i-znanje-u-misljenju-ibn-arabija-i-abdulaha-bosnjaka/