UDK 2-1:141.113
Autor
Qāsem Kākāyī
Hādžer Avīš
Sažetak
Teorija religijskog pluralizma predstavlja novi pristup u sferi religijskih istraživanja, i ako se u vrijeme Ibn Arebija i Mevlane i govorilo o ovoj temi ona nije bila naslovljena kao religijski pluralizam. Uprkos tome, zagovornici religijskog pluralizma, posebno John Hick, smatrali su da su muslimanski gnostici poput Ibn Arebija i Mevlane dijelili stajališta slična njihovim, i pri tome su se pozivali na neke iskaze ovih gnostika.
John Hick vjeruje da različite religije, čak i kada nude različite odgovore i reakcije na božansku stvarnost, sve mogu biti izvor iskupljenja, upotpunjavanja nefsa i izbavljenja svojih sljedbenika. Pomnom analizom Ibn Arebijeve i Mevlanine misli jasno je da se stajališta ova dva muslimanska gnostika koja se, uvjetno kazano bave temom pluralizma, u svom temelju razlikuju sa religijskim pluralizmom o kojem govori Hick, jer oni smatraju da, u biti, postoji samo jedna izbaviteljska religija koja u sebi objedinjuje sve zbilje kao i sve moguće puteve čovjekova izbavljenja. To je upravo religija islama koja sebe definira kao “prepuštanje Bogu”. Dočim ovi drugi vjeruju da i druge religije sadrže zbilju i da u skladu sa stupnjem sadržane zbilje, te religije mogu svoje sljedbenike dovesti do spasenja i iskupljenja.
Ključne riječi
religija