Prvi dvobroj časopisa Znakovi vremena za 2023. godinu donosi niz vrijednih autorskih tekstova, primarno okupljenih oko pitanja filozofije slobode, prethodno predloženog kao tema broja. Članak s kojim otvaramo predmetni broj Znakova, potpisuje Žarko Paić, filozof i teoretičar umjetnosti, koji se bavi interpretacijom slobode kao događaja koji jeste uvjet mogućnosti ukupne metafizike i povijesti kao takve. Pitanje događanja slobode autor prati kroz fundamentalne moduse njenog pojavljivanja, pri čemu se punina takovrsnog ozbiljenja događa u znaku otpora spram svakog pokušaja svođenja čovjeka na stvar/objekt u doba vladavine posthumanog stanja. Nadalje, u nastojanju da odgovori na pitanje šta sloboda jeste i gdje ju tražiti, Daniel Bučan razmatra elemente paradoksalnosti same slobode, koja u svojoj biti, kako to autor pokazuje, nužno podrazumijeva nerazdruživu vezanost za određenu vrstu pokoravanja sebe. To će značiti da sloboda praktički funkcionira samo u paru sa onim što jeste nužnost. Elvis Fejzić se zanima za pitanje političkih izazova direktne demokratije kroz razviđanje temeljnih odrednica libertanske politike i pripadajućeg razumijevanja slobode. Referirajući se na poststrukturalističke teoretičare, primarno na mišljenje Nancyja i Derride, Bernard Harbaš se bavi razumijevanjem slobode u njenoj neuvjetovanosti, odnosno kao mogućnosti svakog ne-ja da bude to što jeste izvan svakog oblika reciprociteta. U skladu sa zadanim tematskim okvirom, Asim Delibašić otvara pitanje odnosa ljudske slobode i moralne predrasude u demokratskim društvima, pokazujući kako sam liberalni moralni sistem sadrži određenu vrstu paradoksa, gdje se sloboda u konačnici pokazuje kao mogućnost prihvatanja već odabranog a ne stvarnog izbora, što dovodi u pitanje sam koncept slobode kao realizacije najviših čovjekovih mogućnosti. Nadalje, prateći kretanja u procesu razumijevanja koncepta slobode u intelektualnoj tradiciji islama, Samedin Kadić donosi niz vrijednih interpretacija, koje pokazuju specifičnost takovrsnog značenjskog raskrivanja, primarno se referirajući na nekoliko savremenih muslimanskih mislilaca. Interpretaciju slobode kao preduvjeta svakog autentičnog vjerovanja donosi Mubina Moker u svom radu, temeljno strukturiranom na principima sufijskog svjetonazora, pokazujući kako se suštinsko ozbiljenje egzistencije događa jedino u/sa sviješću o transcendenciji. U nastavku slijede dva rada koja donosimo u prijevodu sa perzijskog na bosanski jezik a koji ostaju u tematskom okviru. Naime, Reza Daveri u svom radu Sloboda i zakon se zanima pitanjem temeljnih oblika značenja i razumijevanja pojma slobode u doba neoliberalizma, dok Seyyid Hamid Hashemi propituje granicu između slobode govora kao neotuđivog oblika ljudskog prava i govora mržnje
kao stanovitog poticanja na nasilje i povredu prava drugih. Izvan tematskog niza o filozofiji slobode, donosimo tri članka, od kojih prvi potpisuje Esad Duraković, gdje se u kontekstu onog što naziva “otvorenost teksta”, primarno bavi pitanjem mogućnosti sakralizacije vlasti, i to čini kroz analizu određenog kur’anskog ajeta. Shahab Yar Khan se referira na pitanje postkolonijalizma kao karakterističnu vrstu činjenice koja se posljednjih decenija pojavljuje kao specifično ‘ponašanje uma’, a što upućuje na složenost kolonizatorskog odnosa i aktivnih subjekata tog odnosa. Konačno, Sabahudin Šarić tematizira pitanje islamofobije, prateći razvijanje specifičnog odnosa spram muslimana u Bosni i Hercegovini i s tim u vezi jačanje desničarskog diskursa u Evropi tokom posljednjih godina. U rubrici Prikazi knjiga donosimo prikaz naslova Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih procesa: političko stasavanje jedne nacije, autora Admira Lisice a koji potpisuje Harun Nuhanović, te prikaz Azre Medare, koja u formi kraće skice analizira sadržaj studije Historical Dictionary of Sufism, autora Johna Renarda.
Rusmir Šadić