Mr. Mohammad Bagher Soleimaniamiri

MEDIJI I SOCIJALNE DEVIJACIJE

 Uvod

Tema naše večerašnje diskusije je analiza korijena i faktora socijalnih devijacija mladih. Ja ću se u ovom izlaganju pozabaviti jednim od najvažnijih faktora, tj. odnos medija i socijalnih devijacija u društvu, napose među mladom populacijom, jer smatram da se ovom pitanju ne posvećuje dovoljno pažnje.

Stručnjaci iz oblasti komunikologije danas, svjesni začudne moći mass-medija i njihovog utjecaja na oblikovanje mišljenja, stavova i ponašanja ljudi, izrađuju opsežne studije i istraživanja o kvalitetu i nivou tog utjecaja. Prema tim istraživanjima, sredstva masovnog komuniciranja mogu negativnim djelovanjem i potiranjem medijske profesionalnosti i morala, biti i prijetnjom mentalnom i moralnom zdravlju društva, posebno mladih ljudi, naročito afirmiranjem i promocijom društveno neprihvatljivih modela ponašanja. Međutim, mediji, s obzirom na svoje potencijale i snagu, mogli bi i doprinijeti smanjenju socijalnih devijacija. U ovome radu pojasnili smo neke funkcije medija u ovom kontekstu.

Tokom historije, svaka je ljudska zajednica,  definiranjem i institucionaliziranjem određenih normi, nastojala uvesti red i disciplinirati socijalno ponašanje svojih članova, što je nezaobilazno praćeno i sankcijama za kršenje tih normi i pravila.

Socijalno devijantnim (društveno neprihvatljivim) ponašanjem smatra se svako ponašanje koje ne odgovara očekivanjima društva ili određenim društvenim grupama. Drugim riječima, devijacija znači udaljavanje od društvenih normi. Socijalno devijantna ponašanja mogu se podijeliti u različite skupine: primarne devijacije (privremeno, kratkotrajno udaljavanje od norme), sekundarne devijacije (ponašanje pojedinca koje društvo ne prihvata).

U objašnjavanju uzroka ističu se tri teorije:

1. Biološka teorija – koja uzroke i činioce devijantnog ponašanja traži u neuravnoteženoj kombinaciji (odnosu) hormona u organizmu pojedinca.

2. Psihološka teorija – koja devijantna ponašanja pojedinca objašnjava nedostacima njegove ličnosti

3. Sociološka teorija –  koja društveno neprihvatljiva ponašanja pojedinca smatra rezultatom utjecaja društvenih faktora, jer i psihološki metod ovisi o njima.

 Funkcije mass medija

Neke od pozitivnih funkcija medija: Informisanje i osvještenje, upoznavanje sa pozitivno-pravnim propisima i krivično-pravnim odredbama prevencija krivičnih djela i socijalna kontrola.

 Negativan utjecaj medija

Sredstva masovnog komuniciranja mogu imati itekako negativnu ulogu i polučiti destruktivne učinke na društvo. Ovdje ćemo spomenuti neke od vidova tih negativnih učinaka:

 -Ograničavanje (reduciranje) pojma krivičnog djela

Mediji imaju veoma važan utjecaj na opće poimanje krivičnog djela u društvu. Otuda opća slika o tome šta je krivično djelo i kriminogeno ponašanje uglavnom i jeste plod medijskog utjecaja na javno mnijenje. A mediji, većinom ovaj pojam uobličuju u kalup uličnog nasilja, razbojništva i silovanja.

Tako, nerijetko, neki drugi oblici delikvencije poput narušavanja životne sredine, uništavanje i upropaštavanje općih dobara, delikti iz domena sanitetske i zdravstvene neispravnosti hrane i sl. bivaju potpuno zapostavljeni i zanemareni.

 -Stvaranje talasa delikvencije

Mediji, vrlo često ponavljanjem i isticanjem izviješća o pojedinim krivičnim djelima i oblicima delikvencije, posebno kada je riječ o djelima nasilja, razbojništva, silovanjima i slično, privlače  javno mnijenje i koncentrišu se na te oblike delikvencije, što vrlo često ne odgovara široj slici u društvu, te javno mnijenje oblikuje mišljenje prema kojem su ti oblici delikvencije u zastrašujućoj ekspanziji.

 "Normalizacija" delikvencije

Medijski tretman i prezentacija socijalnih devijacija, utječe vremenom na smanjenje osjećaja prezira prema takvim ponašanjima, jer recipijenti, uz primanje informacije o konkretnim slučajevima kršenja društvenih normi postepeno uviđaju da kršenje tih normi i nije toliko moguće i (neprihvatljivo) koliko su mislili. Time se stvaraju uvjeti za motiviranje delikvencije i socijalno neprihvatljivog ponašanja.

 Širenje nasilja

Žan Kazano, teoretičar komunikoloških nauka, o nasilju kaže: Nasilan je onaj čovjek koji je praćen određenim tjelesnim ili bar verbalnim napadom.

Danas je nasilje izuzetno rašireno među mladim ljudima. Mas mediji u tom smislu imaju veoma veliki utjecaj. Mediji propagiranjem i pronicanjem raznovrsnih beskorisnih roba propagiraju, ustvari, luksuzan život u materijalnom izobilju, kao ideal i životni cilj svojim konzumentima. Takvi ideali, međutim, ne odgovaraju zanimanju i prihodima ljudi, te nasilje između njihovih želja i dopuštenih sredstava ostvarenja tih želja. Čovjek tada osjeća određenu uskraćenost, što može rezultirati njegovom razdražljivosti i nasiljem. Drugim riječima, mediji doprinose sklonosti ka trošenju (luksuznih roba među ljudima, ali kada te želje i prohtjevi ne mogu biti zadovoljeni one se pretvaraju u nasilno ponašanje ili potiče neke pojedince na posezanje za kršenjem zakona i činjenjem krivičnih djela poput krađe.

S druge strane, emitiranje krimi filmova potiče kod publike poistovjećivanje sa junacima i raspršuje sklonost grubosti, nasilnom i kriminogenom ponašanju. Objavljivanje detaljnih izvještaja o zločinima poput ubistva i detaljni opisi (rekonstrukcije) događanja uz pojašnjenje načina i metoda izvršenja krivičnog djela daje negativan primjer osobito mladim ljudima.

Nasilje u medijskim sadržajima nedvojbeno doprinosi širenju grubih i nasilnih ponašanja u društvu, te sliku o sankcijama i moralnim odnosno društvenim zabranama bivaju sve blijeđe.

Teoretičari komunikacija govoreći o mehanizmima koji potiču na nasilje navode utjecaj na smanjenje sustezanja od činjenja grubosti i nasilja, podizanja praga tolerancije na nasilje i prihvatanje istog.

Oni smatraju da mediji ustvari nerijetko podučavaju različitim vještinama i metodama nasilništva,  prikazuju delikvenciju kao nešto atraktivno, uzbudljivo i izvor užitka, te potiču publiku na poistovjećivanje sa kriminogenim junacima filmova i sl.

Naravno takav utjecaj medija itekako ovisi o razmjeni medijskih proizvoda, strukturi i saznanjima samih medija (nivo medijske pokrivenosti, metode i načini prikrivanja različitith sadržaja, podrške činjenju krivičnih djela), socijalnom kontekstu (sociokulturološke norme, sklonosti konzumenata, prilike za činjenje krivičnih djela i sl.)

 

 Širenje nemorala i prostitucije

Jedna od funkcija medija je i konceptuisanje i oblikovanje vlastitih normi. Tako emitiranje i pokazivanje nemoralnih scena na tv-u, ali i u printanim medijima doprinose širenju određenih vrsta devijacije i krivičnih djela iz domena seksualnog nasilja.

Časni Kur'an govori o tome kako oni koji vole da se ružne stvari šire među vjernicima čeka bolna patnja na ovom i budućem svijetu. Bog, zna a vi ne znate! Poslanik islama (s.a.v.s) kaže: Onaj koji raširi, tj. obznani neko ružno djelo isto je kao i onaj koji je to djelo počinio.

 Slabljenje društvenog povjerenja

Međusobno povjerenje članova društva osnovni je kapital društvenih odnosa, odnosa koji se odvijaju na tragu zadovoljavanja  životnih (bioloških) i socijalnih potreba pripadnika društva. Stoga, slabljenje ovoga povjerenja može prouzrokovati niz poteškoća u društvenim odnosima i otežati zadovoljenje rečenih potreba.

Jedan od faktora slabljenja ovog povjerenja jeste i pronicanje socijalnih devijacija putem medija.

Tako i pretjerano izvještavanje o nasilju u medijima i stvaranje osjećaja o užurbanom širenju nasilja u društvu rezultira jačanje sumnjičavosti i nepovjerenja na način da ljudi počinju razmišljati kako ih iza svakog čovjeka vreba potencijalna opasnost i vide mogućeg kriminalca u svakom članu društva. Ovo dobrano može narušiti ukupnu društvenu komunikaciju i odnose, a tim i slabljenje osjećaja socijlane sklonosti i pripadnosti jednoj društvenoj zajednici. Medijska popularizacija kriminala destruktivno djeluje i na porodicu, roditelji gube povjerenje u svoju djecu, sumnjajući da se ono što vide u medijima možda  odnosi i na njih. Ovo dovodi do konfrontacije i konflikta u porodičnom okruženju.

Na koncu, takva medijska politika rezultira slabljenjem povjerenja  građana u organe vlasti i politički sistem uopće.

 Povreda intime /privatnosti

Kolikogod da pripadnici jednoga društva, kroz stalnu socijalnu interakciju, međusobno imaju dosta toga zajedničkog, ipak svaki pojedinac ima svoju privatnost i intimu koja se tiče njegovih osobnih porodičnih stvari. Svako nastoji sačuvati tu intimu (dakle, svoje porodične veze i odnose, prihode i sl.) daleko od dometa javnosti. S druge strane mediji imaju svoju obavezu informiranja javnog mnijenja, te ponekad nastoje začeprkati i u ono što su privatne i osobne tajne pojedinca, kršeći tako pravo tih osoba na privatnost. Danas mediji imaju veliku moć i prilično lahko imaju mogućnost ulaska u sferu privatnosti, što nosi veoma negativne posljedice.

Stajalište religije, ovdje prije svega mislim na islam, o ovom pitanju je sasvim jasno. Islam ne dopušta, shodno kur'anskim ajetima i predajama koje tretiraju ovo pitanje, uhođenje, praćenje, otkrivanje i širenje tuđih tajni. Kur'an o tome kaže: Ne uhodite jedni druge.

Na kraju, napominjemo da smo ovim radom dali samo kratak pregled negativnih utjecaja medija na društvo, bez namjere da negiramo sve njihove pozitivne učinke i mogućnosti koje pružaju.