Doc. dr. Almir Fatić
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
HIDŽRA U KUR'ANU
(skica za predavanje)
– Hidžra se spominje u deset sura u Kur'anu na 20 različitih mjesta. Po tome se vidi da se radi o jednom veoma značajnom događaju
– Kur'an govori o: uzrocima i motivima hidžre, o toku hidžre i nekim njezinom događajima, o muhadžirima i ensarijama… Također, Kur'an govori i o hidžrama drugih poslanika, npr. Ibrahima, a.s…. Hidžra je sunnet svih Božijih poslanika.
– Ajete o hidžri treba razumijevati u općem, univerzalnom značenju i smislu (‘am);
– Sa mjesta događaja hidžre vratiti se na svoje mjesto i svoje vrijeme te preispitati svoj odnos prema sadržajima i vrijednostima hidžre;
– Jedan ajet govori na sveobuhvatan način o hidžri i njezinoj neraskidivoj povezanosti drugim vrijednostima: El-Bekare, 218:
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُواْ وَالَّذِينَ هَاجَرُواْ وَجَاهَدُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ أُوْلَـئِكَ يَرْجُونَ رَحْمَتَ اللّهِ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ
– Ovdje imamo sljedeći poredak stvari: IMAN, HIDŽRA, DŽIHAD, REDŽA’, RAHMET…
– Ovaj poredak odgovara stvarnom ljudskom životu i iskustvu;
إِنَّ الَّذِينَ آمَنُواْ
– Na prvom mjestu spominje se IMAN: Amentu billahi. Na početku Kur'an stoji: Ellezine ju'minune bi l-gajb.
– Ovdje nije riječ o bilo kakvom vjerovanju = danas su u Americi i Evropi popularne tzv. ideje spiritualizma i reinkarnacije, novi religiozni poketi…. i zato je važno da danas govorimo o našem vjerovanju, imanu, i šta ono podrazumijeva, od čega se sastoji…
– Iman je objavljeno vjerovanje, samo tako se može istinski i ispravno vjerovati; ”Džibrilov hadis”: Ovo je bio Džibril koji je došao da ljude poduči njihovoj vjeri (Buhari).
– Izvori našeg vjerovanju: Kur'an i Sunnet;
– To vjerovanje su nam pojasnili naši veliki učenjaci: od imama Ebu Hanife, imama Eš'arija, Tahavija, Maturidija, Gazalija, Sujutija… do Hasana Kafija Pruščaka, Mehmeda Handžića, Muhameda Pašića… – silsila našeg vjerovanja.
– Na primjer, mi vjerujemo u:
Božije sifate
da Allah, dž.š., stvara djela, a ljudi ih stiču,
da će vjernici vidjeti Uzvišenog na Sudnjem danu,
u kabursku kaznu,
u ispitivanje Munkira i Nekira,
– u Sirat-ćupriju,
– u Vagu / vaganje djela…
– To je vjerovanje koje su nam defnirali i prenijeli naši imami, i to je ono što nazivamo ehl-i sunnetom ve l-džematom
– Dakle, mi Bošnjaci nismo nikakva sekta, već smo na izvoru islama: Kur'anu i Sunnetu.
– Dvije odlike, odnosno dva pravila ovog vjeovanja posebno treba istaknuti:
1) ravnoteža ili umjerenost u vjerovanju (El-Gazali, El-Iktisad fi l-i'tikad). Ovo podrazumijeva: ravnotežu između Kur'ana i razuma: ”Razum zajedno sa Kur'anom jeste svjetlo nad svjetlima. Bit ćeš obmanut ako se osloniš na jedno od toga dvoga” (El-Gazali);
zatim, ravnotežu između: duše i tijela, dunjaluka i Ahireta, pojedinca i društva, ideala i stvarnosti: stvarnost se ne mijenja na nasilan način!
2) nema mjesta tekfiru – proglašavanja drugog muslimana nevjernikom (El-Bagdadi, El-Ferku bejne l-firek). Ovo pravilo je derivirani preko 30 hadisa koji govore o tome da onaj ko se okreće prema Kibli nije nevjernik ni mušrik, makar griješio i zastranjivao.
Ovo vjerovanja naa čuva od svih vrsta pretjerivanja i zastranjivanja.
وَالَّذِينَ هَاجَرُواْ
Nakon vjerovanja slijedi hidžra:
Dvije su vrste hidžre: historijska – hidžra do oslobođenja Mekke: La hidžrete ba'de l-feth (hadis). Pouke ove hidžre (na temelju kur'anskih ajeta), između ostalog, jesu:
a) Istina će pobijediti čak i tamo gde je izgledalo da je poražena (ve dža'e l-hakku ve zeheka l-batil). Prema ljudskim pretpostavkama, Poslanik, a.s., nije mogao izići živiz svoje kuće…
b) Uskladiti riječi i djela: La ilahe illellah nije teško izgovoriti, ali to treba i dokazati. Nisu svi koji su bili izgovorili La ilahe illellah učinili hidžru! Ni danas ne čine hidžru (u drugom značenju koje ćemo navesti) svi oni koji su izgovaraju La ilahe illellah! Ima ljudi koji robuju Allahu samo harfovima, na ivici (Kur'an). Hidžra nas uči da su Allahu robuje djelima!
c) Voljeti više drugom muslimani nego sebi je vrijednost koju nam hidžra daje (ve ju'sirune ala enfusihim ve lev kjane bihim hasasah; ve la tedž'al fi kulubina gillen lillezine amenu)
d) Bratimljenje muslimana: pitanje muslimanskog bratstva danas je možda više nego ikada prije važno i aktuelno. I dana se možemo podijeliti na on koji pomažu druge muslimane i one koji vode računa samo o svom interesu! Hidžra nosi poruku pomirenja među muslimanima!
e) Hidžra donosi nove vrijednosti, ona je nova prilika za dobro. Ovaj ajet se završva riječima Vallahu gafuru-rrahim. Uzvišeni prašta ljudima i daje im novu šansu za dobro…
Druga vrsta hidžre: hidžra koja neprestano traje: hidžra od grijeha, strasti, nedozvoljenog govora… Svakodnevna hidžra.
Kao što je historijska hidžra bila obaveza svim muslimanima tako je i ova hidžra obaveza svakog muslimana… Obaveza je napustiti ono što je loše i haram.
Hidžra je univerzalni put svakog muslimana i način njegovog svakodnevnog života.
جَاءَ رَجُلٌ إِلَى النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ مَنْ الْمُهَاجِرُ قَالَ مَنْ هَجَرَ مَا نَهَى اللَّهُ عَنْهُ (Ahmed)
/ El-Muhadžiru men hedžere z-zunube ve l-hataja
Kako da se sačuvam grijeha?
– Nemoj jesti Njegovu opskrbu! Zar je lijepo da jedeš Njegovu opskrbu a griješiš Mu!?
– Ako hoćeš griješiti, otiđi u zemlju koja nije Njegova! Ali, sve je Njegovo!
– Ako hoćeš griješiti, otiđi i griješi tamo gdje te niko ne vidi! Ali, On sve vidi!
– Kada ti dođe melek smrti, zamoli ga da ti odgodi kako bi mogao da učiniš više dobra! Ali neće me poslušati! Zato nemoj da imaš dugu nadu, nego odmah počni činiti dobra djela!
– Kada te zebanije povedu u Džehennem, reci im da te puste! Neće me poslušati? E, vidiš da ti bez Uzvišenog Allah nema spasa! Zato ne griješi i prihvati se dobrih djela! (Ibrahim b. Edhem)
– Posebno smo upozoreni da ne činimo velike grijehe (sihir, ubistvo, neposlušnost roditeljima, kamata…) koji izazivaju Allahovu, dž.š., kaznu (In tedžtenibu keba'ire ma tunhevne anhu nukeffir ankum sejji'atikum)
وَجَاهَدُواْ فِي سَبِيلِ اللّهِ
Nakon hidžre spominje se džihad. Hidžra je, zapravo, preduslov džihada. Pojam džihad je vjerovatno najviše pogrešno shvaćeni pojam na Zapadu, kako zbog tendencioznih tumačenja tako i zbog neznanja. Riječ džihad u Kur'anu ima tri temeljna značenja:
1) Džihad oružjem (el-džihadu bi-silah): لاَ يَسْتَوِي الْقَاعِدُونَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ غَيْرُ أُوْلِي الضَّرَرِ وَالْمُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللّهِ (An-Nisā’, 95);
2) Džihad riječima (el-džihadu bi l-kavli): وَجَاهِدْهُم بِهِ جِهَادًا كَبِيرًا I Kur'anom se svim silama protiv njih bori (Al-Furqān, 52); جَاهِدِ الْكُفَّارَ وَالْمُنَافِقِينَ …bori se protiv nevjernika i licemjera (At-Tawba, 73);
3) Džihad djelima (al-džihdu fi l-e'amal): وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا وَإِنَّ اللَّهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِينَ (Al-`Ankabūt, 69)
Mudžahid je ona osoba koja se bori protiv svojih strasti (Ibn Madže)
– Povezivanje džihada sa vjerovanjem i hidžrom govori o tome da vjerovanje ne poznaje malodušnost i pasivnost, već borbu, ljudski aktivnost, palinaranje (Muhammed, a.s., je dobro osmislio, planirao hidžru do u detalje: izabrao najboljeg druga, hz. Aliju ostavo u postelji, Esma im je donosila hranu, Amir b. Fuhejr bio je zadužen da odgoni stado ovaca u blizini pećine; čak je bio angažiran i jedan idolopoklonik, Abdullah b. Urjekit, kao glavni vodič kroz pustinju)!
– Allahova pomoć neće doći bez naše borbe….
أُوْلَـئِكَ يَرْجُونَ رَحْمَتَ اللّهِ
Nakon imana, hidžre i džihada slijedi nada (redža’) u Allahovu milost. Redža je stvarna, utemeljena nada, nada koja ima pokriće.
Molim Uzvišenog Allaha, dž.š., da nam pomogne da u novoj hidžretskoj godini popravimo svoj odnos prema Njemu i naše međusobne odnose!