Početak 2020. godine na svjetskom nivou donio nam je ozbiljan poremećaj ionako složene geopolitičke i sigurnosne situacije, posebno na Bliskom istoku, a na koji je u osnovi najviše utjecao atentat na iranski general Kasem Suleimani, čovjek koji je bio najžešći borac protiv kalifata Islamske države. dakle njihovi sponzori. Naredbu za atentat dao je izravno američki predsjednik Donald Trump, a američko Ministarstvo obrane tvrdilo je da je ova operacija provedena s ciljem sprječavanja napada na američke diplomate u Iraku i regiji, za što su izravno identificirali generala Sulejmana kao organizatora.
No, je li to točno tako, jesu li ovi navodi istiniti ili postoje drugi razlozi iza atentata, pokušat ću svoju analizu iznijeti u nekoliko rečenica:
Atentat na generala Suleimanija ne može se smatrati izoliranim činom akcije protiv čovjeka koji je na Bliskom istoku i šire predstavljao instituciju u političkom, obavještajnom, vojnom smislu i kao takav bio je jedna od prepreka postizanju ciljeva hegemonskih snaga, posebno kada Bliski Istok je pod znakom pitanja – ovdje prvenstveno mislimo na Sjedinjene Države i Izrael. Njegovo ime je personifikacija suprotstavljanja ekspanzionističkim namjerama Zapada i postizanja ciljeva globalne dominacije, gdje se desetljećima nacije i države na Bliskom istoku bore protiv različitih vrsta i oblika ratovanja koji su im nametnuti i vođeni protiv njih. Al Quds je pretvorio u organizaciju koja se može suočiti sa svim geopolitičkim izazovima. Uvijek je bio predan Islamskoj revoluciji, a ono što ga je posebno karakteriziralo, živio je skromno. Treba imati na umu da se pod njegovim vodstvom rana 2000-ih počela razvijati osovina otpora Sjedinjenim Državama na Bliskom Istoku, koja se i dalje opire politici Sjedinjenih Država, Saudijske Arabije i Izraela.
Šta je onda suštinska važnost koju bismo ovom prilikom trebali naglasiti? Koji su motivi bili prisutni, s kojim ciljevima i koje su se posljedice očekivale?
Cilj glavnog junaka hegemona ogleda se u promjeni političkog identiteta države iz nacionalne (državotvorne) orijentacije u globalističku (protudržavnu) orijentaciju.
S druge strane, Iran je posljednje uporište tradicionalnog islama (nereformiran, neliberalan, ojačan vijekovima tradicionalne državnosti) i zato se smatra opasnim za Sjedinjene Države i Izrael. U posljednjih 40 godina Iran je formirao svoju državu na osnovi islamske vjere, a ovaj model državnosti na osnovi iranske nacionalne i islamske kulture. Iranska vlada ne ovisi ni o jednoj stranoj zemlji u kulturnom, ekonomskom i političkom pogledu, i u tome je problem. Zapad ne želi da se ovaj politički obrazac prenese na druge nacije. Suština ovog obrasca je u tome što on ne priznaje hegemoniju i ne dozvoljava uplitanje u svoje unutrašnje stvari. Drugim riječima, ovaj model državnosti eliminira zapadnu dominaciju u regiji. Da bi to spriječio, Zapad često koristi sva moguća sredstva i možemo reći da se protiv Irana već dugo vode različiti oblici specijalnih ratova, gdje se, između ostalog, medijska propaganda o Iranu u svijetu predstavlja kao zemlja koja predstavlja najveću prijetnju svijetu. mir, koji apsolutno ne odgovara istini.
U tako kompliciranoj situaciji pojavljuje se general Sulejmani, čije sposobnosti, sposobnosti, državnički duh, vojska, obavještajni podaci, njegov utjecaj i djelovanje počinju biti ozbiljna prepreka, ali i prijetnja koja se vidi u efikasnosti, odnosno neefikasnosti postizanja postavljenih ciljeva i planova. koju su Sjedinjene Države i Izrael imali u Siriji, Iraku, Iranu i drugim zemljama.
Najbolji primjer njegovih sposobnosti, sposobnosti i utjecaja ogleda se u njegovoj ulozi u Siriji, u podršci i pomaganju u očuvanju vladavine Bashara al-Assada, kao i njegovom mjestu i ulozi u uspostavljanju odnosa i jačanju saveza između Irana i Rusije.
Uzimajući sve ovo u obzir, od šireg promatranja geopolitičkih odnosa i ciljeva, poremećaja koji predstavlja Iran, do pojedinačnog mjesta i uloge generala Sulejmana koji je ozbiljno uspio nametnuti i mobilizirati snage protiv Sjedinjenih Država na cijelom Bliskom istoku, dolazimo do više motiva. za planiranje, organizaciju i izvođenje atentata na generala Sulejmana.
Njegovim atentatom Sjedinjene Države su imale za cilj da se riješe opasnog i sposobnog neprijatelja, u ličnom smislu, ali svakako šireg značaja koji se ogleda u želji za destabilizacijom u operativnom, moralnom, psihološkom, a možemo reći i državnom smislu, Iranu, ali i drugi protivnici i otpori koji se suprotstavljaju interesima Sjedinjenih Država i Izraela na različitim nivoima.
Zbog ovog svijeta, osobno vjerujem da je atentat na generala Suleimanija imao za cilj izazivanje reakcije Irana, koja bi se potom iskoristila za otvaranje novog kriznog žarišta, gdje bi započeli ratni sukobi i nastavili bi se višedecenijski pokušaji podjele, razbijanja i potčinjavanja Irana. interesima Sjedinjenih Država, Izraela i njihovih saveznika.