U povodu Sedmog zasjedanja Parlamenta svjetskih religija i proširenja „Deklaracije o svjetskom etosu“
UDK 17(082)
Autor
Alen Kristić
Sažetak
Tokom Sedmog zasjedanja Parlamenta svjetskih religija u Torontu krajem prošle godine došlo je do proširenja „Deklaracije o svjetskom etosu“ poglavljem o dobrovoljnom obavezivanju na kulturu održivosti i brige za Zemlju, koja počiva na prastaroj smjernici zajedničkoj svim religijskim, duhovnim i kulturnim tradicijama čovječanstva: Ne smiješ biti pohlepan! Ili formulirano pozitivno: Misli na dobro svih! Na taj način sudionici i sudionice Sedmog zasjedanja Parlamenta svjetskih religija sugerirali su da će upravo ekologija predstavljati najveći izazov čovječanstva u XXI stoljeću. U ovom eseju se na tom tragu pledira za hitno razvijanje svijesti o tome da na taj način ekologija postaje i najveći izazov za svjetske religije u XXI stoljeću. U tom bi smislu religiozni muškarci i žene trebali uložiti krajnje napore da u svojoj vlastitoj religijskoj tradiciji iznova otkriju, u velikoj mjeri zaboravljeni, ekološki kapital i da ga počnu iznova usvajati pretakanjem u konkretne i kreativne oblike zaštite okoliša, otvorene za saradnju s različitim ekološkim akterima i akterkama religioznog i nereligioznog profila u duhu samokritičnosti i poučljivosti. U tom uvjerenju esej pruža početne uvide u ekološki kapital židovstva, kršćanstva i islama, i to s ilustrativnim naznakama što je od ekološkog kapitala židovstva, kršćanstva i islama naročito relevantno s obzirom na savremene oblike ekološkog kriminala, koji su neraskidivo povezani sa sve većom socijalnom bijedom i oružanim sukobima u svijetu. Esej završava ukazivanjem na dvije vjernice, koje su nadahnute vlastitom religijskom tradicijom i uz vješto korištenje različitih ekoloških resursa, postale istaknute borkinje za ekološku pravdu, a time ujedno i borkinje za ljudska prava, naročito prava žena, socijalnu pravdu, demokratizaciju, pomirenje i nenasilje. U njihovim se likovima zrcale nužne sastavnice autentičnog portreta svakog vjernika i vjernice u XXI stoljeću, prije svega spoznaja da ekološka svijest pretočena u konkretne oblike borbe za zaštitu okoliša ne predstavlja suvišni dodatak vjerničkoj egzistenciji nego jedan od njezinih prijeko potrebnih društveno odgovornih izdanaka, štoviše izdanak bez kojeg će svaki govor o autentičnoj vjeri ubuduće s pravom biti prokazan kao puka laž, u službi samozavaravanja ili obmanjivanja drugih svejedno.
Ključne riječi
URL: /ekologija-kao-najveci-religijski-izazov-u-xxi-stoljecu/