UDK 141.7
Autor
Bjanka Alajbegović
Sažetak
Geološko doba u kojem trenutno živimo nazvano je antropocen – doba u kojem je vodeća sila upravo antrophos, čovjek. Zahvaljujući, opet, čovjeku, to bi moglo biti i zadnje poglavlje života planete Zemlje (sudeći prema najavama i procjenama stručnjaka). Ili je, ipak, moguće i drugačije misliti? Dekonstrukcijom kršćanstva, ali i sveukupnim korpusom svoje filozofske misli, Jean-Luc Nancy nam je omogućio naznake te drugačije kretnje. Ovim tekstom će se pokušati naslutiti kako bismo “mi” – meso svijeta – mogli “promijeniti smjer”, aktualizirati metanoiu, preinačiti tautologiju u heterologiju. Pri tome, neophodno je najprije shvatiti da smo uvijek već izloženi, kao izvor drugim su-izvorima. Ono što nazivamo svijetom je razmicanje tih su-izvora. A smisao tog svijeta je dijeljenje. Ako je vjerovati nekim misticima i Nancyju koji se rado na njih referira, mjesto spasa nije daleko – moglo bi to biti ono vlastito uvijek tako strano srce.
Ključne riječi
antropocen, meso svijeta, izloženost, mnoštvenost izvora, nesumjerljivost, onto(a)teologija, kolanje, raz-micanje, transimanencija, srce, su-dodirivanje
URL: /docekujuci-nemoguce-nansijanska-kardiognoza-pristati-na-rizik-uvijek-i-iznova/