Odlučni zagovornik jedinstva u mnoštvu pristupa jednome

Svoju doktorsku disertaciju Patricijeva kritika Aristotelesa prof. dr. Vladimir Premes je odbranio u Sarajevu 27. juna 1968. godine pred komisijom u sastavu: prof. dr. Branko Bošnjak, mentor, prof. dr. Ivan Focht i doc. dr. Milan Damnjanović, članovi. Svojedopce je Institut za filozofiju Sveučilišta u Zagrebu istu otkupio i kanio objaviti, ali do sada ona tamo nije objavljena.

No zahvaljujući prof. dr. Željku škuljeviću, taj „nedirnuti porod doba mladosti“, kako profesor Premec naziva odsustvo naknadnih intervencija unutar provobitnog teksta svoje disertacije, ugledao je svjetlost dana prošle godine u Zenici. Bez imalo pretjerivanja možemo ustvrditi da je među platoničarima 16. stoljeća bio najveći Patricije (1529-1597). On je posljednji pobornik filozofije orijentacije Firentinske platonske akademije. I, ako se složimo sa Rusellom, da je početak XVII stoljeća značio opći napad na Aristotela, nedvojbeno je da je taj napad u filozofiji otpočeo Patricije još krajem XVI stoljeća. Otuda se i ima razumijevati to uznastojoanje i filozofsko bavljenje „idejama oživljavanja najhumanijeg iz hiljadugodišnje filozofijske baštine“, koje za svoj cilj ima ponajprije ilustriranje jednog od ljudi sa ovih prostora koji su bili uključeni na širem planu u povijesno vrijeme. U središnjem dijelu ove studije leži rasprava o pitanju komparativne metode koju je primjenio Franciscus Patritius u svojoj kritici Aristotela.

Ovo se izvodi kroz tri pitanja:

1. što je povijest?

2. što je to povijest filozofije?

3. što je to komparativna metoda?