Znakovi vremena je novo ime časopisa u kontekstu periodičnih časopisa, na ovdašnjim duhovnim obzorjima, za filozofijsku teoriju i teoriju filozofiji bliskih disciplina. Revnujući najautentičnijoj etimologiji vlastitoga imena, rečeni časopis će bez ikakva intelektualnog zazora biti otvoren za sva dobra teorijska iskustva Istoka i Zapada, koja iz perspektive klasičnog ili suvremenog mišljenja dohvaćaju univerzalni bitak suvremenoga humanuma i svega drugoga što je u doticaju s njim. On će, pritom, u svakom slučaju voditi računa o svom sadržinskom identitetu i svom uravnoteženom svjetogleđu tako što će svojom temeljnom idejnom i naravnom nadosobnošću - ili apsolutnom univerzalnošću u smislu teorijske multikulturalnosti - jednovremeno u sebi smirivati duhovne i egzistencijalne jeke zemaljski krajnje razuđenog adamovskog duha u nama snagom načela coincidentia oppositorum, i vrlo jasno naznačavati sve iznutarnje i izvanjske egzistencijalne i uopće kulturalne nijanse i forme snagom načela differentiae specificarum. To je, naprosto, njegov raison d'?tre par excellence. Nije nikako slučajno što je ovaj novi filozofski časopis pokrenut u ovdašnjem bosanskom kulturno-povijesnom, civilizacijsko-geografskom i antropološko-lingvističkom kontekstu. Tisućljetni bitak tradicionalnog homo bosniacus-a je u svom neiscrpivom semantičkom i bivstvodavnom dnu ozbiljivan pod znakom najprofinjenijeg multiciteta. To je ono što, inače, priskrbljuje univerzalnost njegovoj supstanci, čija ezoterijska i egzoterijska razmeđljivost u sebi sukusira najbolje duhovne gene pretkršćanskog, kršćanskog i bogumilskog duha Zapada i islamskog, židovskog, brahmanističko-budističkog i gnostičkog duha Istoka. Povijesna, kulturna, civilizacijska i religijska supstanca bosanskog Anthroposa u sebi to vijekovima taloži, svjedoči i pretapa.
Nije također slučajno da se novi filozofski časopis pod gornjim imenom, za početak, pokreće u sklopu razuđenih duhovnih pregnuća iranskog Instituta za perzijski jezik, književnost i filozofska istraživanja „Ibn Sina“, jer rečeni Institut bi na ovim prostorima, po mnogo čemu jedinstven u svijetu, osobito po svojim univerzalnim vrijednostima s kojima još jedino ovdje može da računa Philo/Sophia perennis i Religio perennis svake metafizike i svake primordijalne duhovne tradicije, trebao da simbolizira povijesnu i egzistencijalnu puninu raskošnog i bremenitog iranskog genija, uzimajući u obzir njegovu cjelovitu sveto/povijesnu fenomenologiju od prije pet tisuća godina do danas. Po svojoj unutarnjoj strukturi i sadržinskom bogatstvu samo je ovaj genij naravno i logički sličan i podudaran sa onim tradicionalno bosanskim genijem. Razlog zbog kojega smo duhovne i egzistencijalne korijene novog filozofskog časopisa zasadili u rečeni povijesno-kulturni okvir ne ogleda se samo u tome što želimo zahvatiti što širu povijesnu kronologiju adamovskog duha u nama, već se ogleda i u tome što rečeni okvir obgrljuje gotovo najdrevniju meta/jezičku i meta/povijesnu profilaciju metafizičke, religijske, kulturne, povijesne, civilizacijske, filozofijske, ontološke, antropološke, gnoseološke, teološke i teozofske tradicije Adamova potomka na Zemlji. Nigdje kao ondje Homo Dei nije tako rano i znalački ozbiljio svoje egzistencijalne inačice u smislu Homo spiritualis-a, Homo sapiens-a Homo perfectus-a, Homo politicus-a i Homo demokratus-a. Kao što primordijalni iranski genij nije zazirao od predozirane otvorenosti naspram svih niša svjetlosti, naspram mističnog Sinaja, Karmela, Hire i Benaresa, primajući sve najbolje i najplemenitije od mudrosti iz ondašnjeg kulturno-civilizacijskog okruženja, tako ni ovaj filozofski časopis neće zazirati da iz vlastite duhovne ravnoteže jednodobno motri na Istok i Zapad i od njih prima sve ono što bude prepoznato kao trajna, univerzalna i istinita vrijednost i dobrota - Verus, Virtus et Bonus.