PROMOCIJA DIVANA HAFIZA ŠIRAZIJA U PODGORICI
| Index članka |
|---|
| PROMOCIJA DIVANA HAFIZA ŠIRAZIJA U PODGORICI |
| Tekst izlaganja mr. Mohammad Bagher Soleimaniamirija, direkotra instituta IBN SINA |
| Sve Stranice |
U četvrtak, 17.03.2011. godine u knjižari Karver u Podgorici, pred nekoliko desetina zainteresiranih posjetilaca održana je promocija bosanskog prevoda Divana Hafiza Širazija.
Na promociji su o liku Hafiza Širazija i osobenostima njegova Divana govorili Rifat Fejzić, Mohammad Bagher Soleimani, dr. Rešid Hafizović, dr. Novak Kilibarda, Suljo Mustafić i Saeid Abedpour.
Ova dvosatna promocija ukrašena je recitacijama Hafizovih gazela u izvedbi glumca Slobodana Marunovića, uz muzičku pratnju Islamila Husića (naj). Voditelj programa bio je Fuad Čekić.
Na samom početku programa, Rifat ef. Fejzić, reis Islamske zajednice u Crnoj Gori je uz dobrodošlicu posjetiocima i gostima, izrazio zadovoljstvo zbog održavanja ove promocije u Podgorici, te dodao: Možda je ime Hafiza Širazija za mnoge građane Crne Gore nepoznato, ali naši očevi i djedovi bili su itekako upoznati sa Hafizom i drugim iranskim pjesnicima. Učeni ljudi, intelektualci i vjerski učenjaci kod nas nekada su govorili po nekoliko jezika (arapski, perzijski i turski), pa čak i pisali svoja djela na tim jezicima. Mnogi naši književnici i pjesnici, napose oni koji su našu historiju čuvali i prenosili putem usmene književnosti, dobro su poznavali klasičnu islamsku literaturu. Mi se u Crnoj Gori danas ne možemo pohvaliti takvom kulturnom komunikacijom i poznavanjem te literature. Pa čak ni svoje. Tako, naprimjer, da nije Zlatan Čolaković došao iz Amerike i predstavio nam Avdu Međedovića, mi i ne bi znali za ovog svog pjesnika i sakupljača usmenog kulturnog blaga. Ili, ako danas u Crnoj Gori spomenete Saliha Gaševića, mnogima to ime neće ništa značiti. A riječ je o jednom pjesniku alhamijado književnosti i autoru mevluda (Nat-i Pejgamber). Isti je slučaj i sa imenom Hafiza Alije, koji je spjevao mevlud na albanskom jeziku. Bez svijesti i saznanja o velikanima svjetske kulture poput Hafiza ili našim velikanima, ne možemo steći ni svijest o sebi.
Reis Fejzić je na kraju svog obraćanja istaknuo: Ne samo da smo izgubili vezu sa islamskim svijetom, već smo se udaljili i otuđili i od vlastitog duhovnog naslijeđa. Nadam se da će ova promocija Hafizovog Divana doprinijeti pozitivnim promjenama u našoj spoznaji i samosvijesti.
Mohammad Bagher Soleimani, direktor Naučnoistraživačkog instituta “Ibn Sina”
Hafizova poezija, gazeli govore o Bogu, Njegovoj Jednosti, o Jedinstvu svekolike egzistencije, o bohemstvu i radosti života, i sl., ali njegov um posebno je bio zaokupljen pitanjem prijetvornosti i hipokrizije. To je ono što je čini se Hafiza najviše iritiralo i zato neumoljivo i nadasve efektno ljude sklone takvim osobinama izlaže oštroj kritici. Hafiz nema ništa protiv misticizma i tasavufa. Naprotiv, i sam je putnik na tome duhovnom putu. On se suprotstavlja samo onima koji su ovo uzvišeno mišljenje i ideju pretvorili u dućan.
Hafiz je uglavnom poznat po svojim gazelima, za koje se kaže da nemaju premca i da predstavljaju vrhunac perzijske gazelske poezije. To se posebno odnosi na mistične gazele koje još nijedan pjesnik nije uspio dokučiti. A takvih je gazela prepun Hafizov Divan. Čak i oni koji se na prvo čitanje doimaju profanom ljubavnom poezijom, mogu se čitati i kao mistična poezija.
Rind ili boem za Hafiza nije jednodimenzionalan pojam, već on uključuje: cijenjenje vremena, postojanost uvjerenja, suprotstavljanje kolebljivosti, davanje prednosti ljubavi u odnosu na put racionalne argumentacije, suptilna narav, protivljenje nasilju, ne prihvatanje vjerovanja u predodređenje požrtvovanost i tolerantnost, bez isključivosti i fanatizma, skromnost i oslobođenje od pohlepe i egoističnih strasti.
Hafizov gazel je višeslojan, te u njemu nalazimo i ljubavni sloj kao kod Sadija, ali i mistični, gnostički, kao kod Attara, Rumija i Arakija, a ima i funkciju kaside koja je po definiciji hvalospjev. Hafiz dakle u svojim gazelima objedinjuje tri glavna toka ili poetska izraza koji mu prethode, pa junak njegove poezije jeste istovremeno i obožavani i voljeni i hvaljeni. Ali, Hafiz je bio i angažirani pjesnik. Koristeći se amfibolijom i satirom on u svojim stihovima tretira najakutnije društveno-političke probleme svoga vremena, posebno se ustremljujući na samodopadljive kraljeve i prijetvorne pseudoaskete i lažne sufije.
Suljo Mustafić, profesor bosanskog jezika u Medresi u Podgorici i poslanik u Skupštini Crne Gore
Divan Hafiza Širazija već šest vijekova izaziva divljenje i čuđenje čitalaca. Hafizov Divan je nastao na temeljima ezoterijskog i gnostičkog obzira islama. Teme koje tretira ovo poetsko ostvarenje su nadasve raznovrsne, ali se uglavnom tiču čovjeka, njegova odnosa sa svijetom, njegova poimanja Boga, traganja za vlastitom osobnosti, srećom i duhovnim iskustvom. Hafiz je formu gazela doveo do savršenstva, a njegova poezija na izvjestan način predstavlja sintezu perzijske književnosti, religijske duhovnosti i mističnog iskustva. Hafizova poezija ne zna za granice, ona pred čitaocem otvara nove vidike, potičući ga na promišljanja o čovjeku i životu. Hafiz je istinski alhemičar života. On svojom nadahnutom inventivnošću stvara stihove višeslojnih i raznovrsnih značenja, tako da svako ko mu dođe, nađe nešto za sebe, nađe ono za čim traga. Svakako, inspiraciju za pojmove i značenja koja nudi njegov stih, Hafiz je nalazio u profinjenoj religijskoj duhovnosti. Hafiz nas svojim stihovima poziva na borbu protiv egocentrizma, njegova poezija je ogledalo u kojem motrimo sebe i svijet oko sebe.
Pjevajući o ljubavi, vinu, opijenosti, ruži i bulbulu, Hafiz nas ustvari vodi od zemaljske do uzvišene, transcendentne ljubavi, do vječnosti koja jeste sjedinjenje sa Voljenim.
Hafiz se obraća čovjeku: Ti sa sobom imaš svekoliku egzistenciju, ali si pažnju svoju na manje važne stvari usmjerio. Hafiz koji uči Kur’an na četrnaest načina, govori o ljubavi i svima nam savjetuje da iskusimo opijenost u toj ljubavi. To je Hafiz kojem i danas u Širazu iskazuju posebno poštovanje i čiji mezar svakodnevno posjećuju zaljubljenici i mistici.
Mr. Saeid Abedpour, Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”
Trajanje Hafiza u svjetskoj književnosti uvjetovano je višeslojnošću njegove poezije. On je stvarao poeziju u kojoj svako može naći ponešto za sebe i okoristiti se njegovim stihovima. Ljubav i spoznaja su višeslojni, a poimanje i percepcija svakog od slojeva ovisi o duševnim i kognitivnim stanjima osobe. Svaki čovjek zadubljuje se u univerzum i promišlja ga sukladno svojim ljudskim dometom. Hafizova poezija, kao i svaki drugi govor mudrosti, trajna je i metatemporalna. Međutim, neki su skloni tvrditi kako je vrijeme mističkog i sufijskog mišljenja prošlo, jer, eto, odveć smo duboko zašli u epohu modernosti. Takvi i Hafizovo mišljenje, kao predmoderno, smatraju prevaziđenim, jer mu je rok trajanja odavno istekao. Drugi, opet, tvrde da Hafizovi stihovi, kao i stihovi njemu sličnih pjesnika, i nemaju neku osobitu intenciju ili cilj, do li samih riječi. Po njima, svako gnostičko tumačenje i analiza ove poezije sasma su deplasirani. Nije mali broj ljudi koji će kazati kako gnoza, misticizam i tasavuf uopće i nisu ništa do umišljaj, uobrazilja i imaginacija. Ako se usredsrijedimo samo na jezičku formu i lingvističku kritiku Hafizove poezije, takva nas, suhoparna lingvistička analiza, neće odvesti dalje od riječi. Pogotovo nam neće omogućiti zaranjanje u semantičke i semiotičke dubine Hafizova izraza koje korespondiraju sa profinjenim gnostičkim idejama. Za takvo što potrebna je ona vrsta znanja koju lingvistika i jezička analiza, uz dužno poštovanje i prihvatanje njihove vrijednosti, jednostavno ne mogu ponuditi. Gnostička analiza Hafizove poezije morala bi značiti promišljanje veza i odnosa među znakovima, simbolima i sintezama njegovih stihova.
No, upitamo li se šta je to što je ponajprije učinilo Hafizovu poeziju univerzalnom i svjetskom, možda bi se odgovor na ovo pitanje mogao tražiti u činjenici da se on u svojim stihovima ne hvasta svojom religioznošću i činjenicom da je musliman. On samo u posljednjem distihu svakoga gazela, tek podsjeća na to i govori o sebi kao o hafizu Kur'ana, tek toliko da ga čitalac ne bi smatrao raskalašenom i razuzdanom osobom. Dok u temeljnoj strukturi svakoga gazela, Hafiz se ne očituje ni kao sufija, ni kao šafijski muderis, već govori samo kao čovjek. On teži nečemu višem, nečemu što nadilazi kulturološke, etničke i nacionalne kapacitete i uvjetovanosti, pa će, možda baš zato, i Gete poželjeti da na Drugome svijetu bude njegovim sabesjednikom.
Dr. Novak Kilibarda, književnik i univerzitetski profesor
Ova promocija značajan je događaj za Crnu Goru. Zahvaljujem se njezinim organizatorima, Islamskoj zajednici i Institutu “Ibn Sina”. Namjeravao sam govoriti o Hafizovoj poeziji, ali odustajem od svoje namjere. Radije bih sada kazao nešto o samom značaju ove promocije. Mi puno toga ne znamo. A neznanje nas vodi mržnji i ratu. Treba vidjeti kakva je to kultura i civilizacija porodila ovakvu vrhunsku poeziju i književnost. Sjetimo se grčko-iranskog rata, bitke kod Maratona… Devetstote godine p.n.e. u Iranu je živio Zaratustra. Njegovo učenje zasnivalo se na borbi Ahura Mazde protiv Ahrimana. Kako je ova kultura i civilizacija nastavila svoj plodni život i nakon arapskog osvajanja, i na koncu, u islamskom razdoblju dosegnula svoj vrhunac. Hafiz Širazi ustvari je rezultat jedne duge historije. Njegova poezija je svjetska poezija. On govori o ljubavi i životu, sa različtih aspekata…
Fehim Bajraktarević, nekadašnji šef Katedre za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Beogradu i prevodilac djela iz perzijske književnosti, dao je veliki doprinos iranistici na ovim prostorima…
Marko Kraljević, jedan od naših epskih likova, nastao je pod utjecajem Firdusijeve Šahname. Meni je posebno zanimljivo kako je perzijska kultura ušla u život naroda na Balkanu. Turci Osmanlije bili su samo posrednici i prenosioci i porednici te kulture, kulture čiji utjecaj i tragove nalazimo i danas širom Balkana. Ova iranska kultura i duhovnost utjecala je i na dva velika njemačka mislioca, Getea i Herdera. Sevdalinka, kao i epska poezija naših krajeva također su primili utjecaj iranske poezije I duhovnosti. Sličnost pojmova i značenja nije nikako slučajna… Trebali bismo malo drugačije promisliti svoju prošlost i nastojati dokučiti tu kulturu i duhovnost, odnosno odgonetnuti simboliku iranske kulture.
Dr. Rešid Hafizović, redovni profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu
Prevod Hafizova Divana na bosanski jezik, znači ustvari povratak Hafiza na ove prostore. On je stoljećima bio među nama. Naši djedovi su govorili i čitali perzijski i turski jezik. Čitali su i proučavali Hafizov Divan. U periodu od 15. do 17. stoljeća na našim prostorima su učinjeni veliki napori na tumačenju djela velikih iranskih pjesnika.
Hafizov Divan nije samo zbirka sufijske poezije. On je mnogo više od toga. Hafiz se u svojim stihovima pojavljuje kao filozof, teolog i gnostik koji je cijeli univerzum smjestio u korice ove zbirke. On je putnik ka transcendentnome, a njegova poezija tračak svjetla, prozor u svijet imaginalnog i svijet čiste inteligencije. Hafizova poezija je svojevrsna hermeneutika kur’anskog tekst, ali on nije samo komentator Kur’ana. Svakom svojom pjesmom predstavlja nam čudesan svijet i poziva nas na motrenje njegova nebeskog plavetnila. Jedan od najvažnijih pojmova koje tretira Hafizova poezija je pojam elesta. To je ustvari ključ za razumijevanje njegova mišljenja. Šta je to elest? Šta se to desilo u elestu, pa ga Hafiz oslikava tako vješto i umiješno, kao da ga izravno motri i svjedoči mu dok piše stihove o njemu? Bog je čovjeka u najljepšem obliku stvorio i u elestu mu se obratio. A taj elest nije samo preegzistentni, već prije, stalno trajući i stalno događajući polog, neodvojivi dio nas. Ustvari, naš duhovni, zbiljski tren, suština našega bića obitava u svijetu elesta.
Hafiz na poseban način govori o Bogu. Na način koji nas potiče na stalnu svijest o Njemu. On neprestance uvodi Boga u naše živote, kako bismo, na koju god stranu da pogledamo, vidjeli samo njega. Svaka tačka i svaki tren prisutnost su, sveprisutnost njegova. Ovo čudesno iskustvo Hafiz nam donosi jezikom simbola, alegorija i metafora. U našem biću počiva svekolika kreacija, kosmos. Mi smo pozvani na posmatranje i sagledavanje te kristalne kugle u nama. Ali, za ulazak u ovaj svijet melekuta, potrebno je ispuniti određene uvjete; potrebno je, žarom istinskog zaljubljenika, predati srce Voljenome i iskreno Mu se zaputiti u susret.
Susret direktora Instituta sa reisom Islamske zajednice
Po završetku programa, g. Soleimani, direktor Instituta “Ibn Sina” i Rifat ef. Fejzić, reis Islamske zajednice Crne Gore održali su radni sastanak. Ovdje donosimo nekoliko usaglašenih zaključaka:
Obje strane naglasile su potrebu kontinuiteta odnosa i proširenje naučno-kulturne saradnje;
Organizacija okruglih stolova, sa temama od obostranog interesa;
Saradnja na izdavačkim projektima u skladu sa potrebama društva;
Posjete predstavnika Islamske zajednice Crne Gore Iranu;
Gostovanje iranskih profesora u Crnoj Gori i organizacija edukativnih seminara za imame;
Školovanje crnogorskih studenata u Iranu, u saradnji sa odgovarajućim ustanovama u toj zemlji;
Organizacija studijskih boravaka u Iranu za kadrove Islamske zajednice, kao i saradnja sa odgovarajućim institucijama u Iranu.