Tefsir i mufessiri u savremenom dobu

Abdulkadir Muhammed Salih, Tefsir i mufessiri u savremenom dobu, s arapskog preveli Nermin Omerbašić i Amrudin Hajrić, IC El-Kalem i Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2008., 687 str.

Kur'an je glavni i prvi izvor islama, osnovni zakon muslimana na cijelom svijetu i za sva vremena. Brojni znanstvenici su ulagali velike napore i napisali brojna djela da bi Kur'an predstavili u njegovome pravom svjetlu, da bi ga ljudima učinili dostupnijim i razumljivijim. Zahvaljujući toj velikoj brizi pojedinaca i generacija za budućnost cijelog čovječanstva, Kur'an je do današnjeg dana sačuvan u svom originalnom obliku. Želja i briga mnogih ljudi, kako je to pisao hafiz Ibrahim Trebinjac, da Kur'an bude što bliže ljudima, njihovu razumu ali i srcu, pokazivale su se ne samo kada se radi o tome da se on proučava nego i onda kada treba da se pravilno i milozvučno izgovara, svaki njegov glas, svaka riječ i rečenica. Prva osoba koja je cijelog svog života isticala da vrijednost Kur'ana, kao posljednje Božije objave, bude prikazana u njegovom pravom i potpunom svjetlu, bio je Muhammed, a.s., kome je Kur'an i objavljen. Kroz brojne hadise koji se odnose na učenje i proučavanje Kur'ana, Allahov Poslanik je želio skrenuti pažnju generacija koje dolaze na veliku važnost toga zanimanja, koje treba postati sastavni dio svakodnevnog života muslimana.

Brojne su definicije tefsira. Jezički, tefsir znači objašnjenje, tumačenje i otkrivanje a, terminološki, znači znanost. To je znanost koja govori o načinu izgovora kur'anskih riječi, o njihovim značenjima i o njihovim pojedinačnim i strukturalnim propisima, te o značenjima koje nalaže ta struktura. Gledano kroz povijest, Kur'an se tumačio Kur'anom, Tradicijom, racionalno, lingvistički, stilistički, sufijski ili ezoterijski, znanstveno, historijski, tematski. Kroz povijest su nastajali brojni tefsiri Kur'ana koji su bili prepoznatljivi najčešće po svojim autorima. I BiH je u novijoj povijesti dobila nekoliko prijevoda tefsira, počevši od onog Ibn Kesira, Sejjida Qutba, Muhameda Asada, Gazalija, Ibn Abbasa, Šeltuta a prevođeni su i dijelovi tefsira Zamahšerija, Bejdavija, Sujutija, Mehallija, Fahrudin Razija i Taberija.

Tefsir i mufessiri u savremenom dobu autora Abdulkadira Muhammeda Saliha koji je nedavno publikovan u izdanju IC El-kalem i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, a koji su s arapskog preveli Nermin Omerbašić i Amrudin Hajrić, najnoviji je naslov u tom lancu tefsirskih prijevoda a u nastojanju da kur'anski tekst bude što bliže ljudima, njihovom razumu i srcima.

Knjiga je nastala kao rezultat temeljnog izučavanja mnoštva savremenih tefsirskih djela iz prošlog stoljeća, bilo da je riječ o dobro poznatim tefsirima ili onima koji su već bili pali u zaborav. Ona obrađuje veliki broj bitnih tefsira koji nisu bili obuhvaćeni u studijama znamenitog dr. Muhammeda Husejna ez-Zehebija Et-Tefsir ve-l-mufessirun koja je publikovana 1946. godine kao njegova doktorska radnja ali spominje i tefsire koji su tamo navedeni. Knjiga Tefsir i mufessiri u savremenom dobu, koja je predmet našeg interesovanja, veoma je sadržajna i obimna publikacija podijeljena na dva dijela.

U prvom dijelu koji nosi naziv Kur'ani-Kerim, na stotinu četrdeset strana, autor u četiri poglavlja i brojnim podpoglavljima daje opći osvrt na Kur'an, fenomen Objave, nastanak i razvoj kur'anskih znanosti, razvoj tefsirskih znanosti i prevođenja Kur'ana.

U drugom, obimnijem dijelu knjige, pod naslovom Savremena izučavanja Kur'ana, na petsto trideset tri stranice i u osam poglavlja, autor govori o općem, metodskom, tematskom, literarno-sociološkom, pravno-fikhskom, aluzivnom, stilističkom i modernističkom tefsiru.

Prvi dio knjige je svojevrsni udžbenik koji na svojim stranicama sadrži korisne i jezgrovite informacije nužne za iščitavanje i izučavanje bilo kojeg tefsirskog teksta. Tako na stranicama prvoga dijela nalazimo informacije o etimologiji riječi Kur'an, o jeziku Kur'ana, o dokazima da je Kur'an objavljen na sedam harfova, informacije o fenomenu sedam kiraeta, te informacije o načinima i povodima objave Kur'ana. Potom je predstavljen nastanak kur'anskih znanosti i kur'anskih studija koje su pojasnile razlike između mekanskih i medinskih ajeta. Posebna poglavlja govore o razlici između tefsira i te'vila. Slijede naslovi posvećeni razvoju tefsirskih znanosti u vrijeme Poslanika, a.s., i ashaba, tabiina i učenjaka u generacijama koje su dolazile.

Drugi dio knjige predstavlja klasifikaciju savremenih tefsira, obrađenu u osam podpoglavlja, koji pripadaju općim društvenim, gramatičkim, retoričkim, morfološkim, modernim, sufijskim i znanstvenim pravcima i školama, odnosno onima koji su Kur'an tumačili Kur'anom, Tradicijom ili su se zanimali za određene fikhske propise. U tom smislu svaka od navedenih vrsta tefsira donosi detaljne informacije o karakteristikama navedenog tefsira, o njegovim predstavnicima, metodama koje su pojedini autori primjenjivali, njihovim stavovima, analizama, poređenjima, dokazima i zaključcima. Tako se u poglavlju Stilistički tefsir među predstavnicima navodi autorica Aiša Abdurahman, koja je svoje interesovanje i zanimanje pretočila u studiju pod naslovom El-I`džazu-l-bejani, proučavajući kur'anske izraze bliskog značenja i stepen njihove bliskosti s ciljem da dođe do činjenice koju su izrekli njezini prethodnici, a to je da nema sinonimije u jeziku Kur'ana. Na taj način ona je nastojala potvrditi snagu kur'anskog stilskog izražavanja i izbora preciznih izraza čije mjesto ne može zauzeti neka druga riječ, s obzirom na to da je jezik utvrdio da jedna riječ ne može zauzeti mjesto druge riječi u toj mjeri da u potpunosti izvršava njezinu semantičku i stilističku funkciju. Svaka riječ ima značenje koje se razlikuje od značenja druge riječi, pa makar im jedan dio značenja bio zajednički. One se nikad ne podudaraju u potpunosti. Otuda se u Kur'anu ne može ispustiti jedno slovo da bi njegovo mjesto zauzelo neko drugo, a da ne govorimo o riječima.

U poglavlju o literarno-sociološkom tefsiru navode se tefsiri šejha Muhameda Rešida Ride, Muhameda Abduhua, Ahmeda b. Mustafe el-Meragija i Sejjida Kutba, te komentari na njihove tefsire. Istražujući ove tefsire, autor naslova koji predstavljamo će veoma lijepo zaključiti da se kur'anska dijalektika zasniva na jednoj vrsti intuitivnog govora koji podrazumijeva interpretativne izraze, ilustrativna pojašnjenja, rječite prizore i mnogobrojna pripovijedanja.

U poglavlju koje se odnosi na Modernistički tefsir navodi se djelo El-Kitab ve-l Kur'an – El-Kira'e Mu'sire Muhammeda Šuhrura koji Sunnet Allahovog Poslanika opisuje kao njegovu emotivnu reakciju na Kur'an u njegovom dobu. U ovom djelu navode se pojedina kur'anska poglavlja koja je autor posve pogrešno razumio i neargumentovano interpretirao.

Knjiga Tefsir i mufessiri u savremenom dobu je naslov koji na polju tefsirske literature na bosanskom jeziku predstavlja i novinu i osvježenje. Stoga izdavaču i prevodiocima pripadaju čestitke a mladim istraživačima preporuka da se nadnesu nad stranicama ove knjige.

Alispahić Zehra