Kratak komentar bosanskog izdanja «Knjige o vagi mudrosti» i «Prepiske izmedu Ibn Sinaa i Al-Birunija»

U pripremi je prvo bosansko izdanje knjige u kojoj se nalaze prijevodi dva remek-djela srednjovjekovne znanosti: 1. «Knjiga o vagi mudrosti« koju je napisao Ar-Rahman al-Hazini, veliki islamski znanstvenik 12. stoljeca, i 2. «Prepiska izmedu Ibn Sinaa i Al-Birunija», naucna rasprava dvojice velikana srednjovjekovne znanosti (11. stoljece). Knjiga ima 291 stranicu, veoma iscrpan komentar manje poznatih pojmova, te obiman spisak literature o srednjovjekovnoj islamskoj znanosti, što je dragocjen dokument kako za historicare znanosti tako i za orijentaliste. Prvi prijevod dijelova «Knjige o vagi mudrosti», sa arapskoga na neki od evropskih jezika izvršio je ruski orijentalist N. V. Hanikov, 1859. godine. Prvi kompletan prijevod «Knjige... » na neki evropski jezik (ruski jezik) izašao je tek 1983. godine u redakciji «Instituta historije prirodnih nauka i tehnike Akademije nauka SSSR-a». «Prepiska izmedu Ibn Sinaa i Al-Birunija» je prvi put štampana 1946. godine u Teheranu, na perzijskom jeziku, a zatim na ruskom jeziku u Taškentu, 1957. godine. Izdanje koje se priprema na bosanskome jeziku je prijevod «Knjige... » sa ruskoga jezika i prvi je prijevod na neki od južnoslavenskih jezika. Takoder, i «Prepiska izmedu Ibn Sinaa i Al-Birunija» je prijevod sa ruskoga jezika i prvi je prijevod na neki od južnoslavenskih jezika. Priredivac i prevodilac ova dva djela na bosanski jezik je autor ovog clanka, inace profesor fizike na Prirodno-matematickom fakultetu u Tuzli. U ovom clanku dat je kratak komentar «Knjige o vagi mudrosti». Kljucne rijeci: srednjovjekovna fizika, knjiga o vagi mudrosti, srednjovjekovni Istok, statika, hidrostatika, prepiska, peripateticka filozofija. Uvod Kada se danas kaže Zapad (sa velikim Z), onda je to sinonim za razvijeni svijet, kako ekonomski tako i kulturno. Danas je Zapad na zapadu! Medutim, u srednjem vijeku Zapad je bio na istoku, gdje je cvjetala islamska znanost i kultura. Po znanje se išlo na istok! Jedan od dokaza za tu tvrdnju je i «Knjiga o vagi mudrosti», odnosno «Prepiska izmedu Ibn Sinaa i Al-Birunija», remek-djela fizicko-matematickih znanosti srednjeg vijeka. Al-Biruni je prvi ozbiljniji kriticar peripateticke (Aristotelove) filozofije u historiji znanosti, a «Prepiska...» se sastoji iz dva dijela: 1. deset pitanja Al-Birunija koja se odnose na Aristotelovu Knjigu o nebu i odgovori Ibn Sinaa, 2. osam pitanja Al-Birunija koja se odnose na Aristotelovu Fiziku i odgovori Ibn Sinaa. Opce je mišljenje da srednjovjekovni rukopisi sa matematicko-fizickim sadržajem koji potjecu sa Srednjeg istoka i Bliskog istoka nisu još u potpunosti istraženi. Takoder, informacije o tim sadržajima na naše prostore dolaze uglavnom iz «druge ruke». Nerijetko se dešava da i kod najpodrobnijeg prepricavanja originalnog djela njegov smisao i sadržaj mogu postati iskrivljeni. Stoga, da bi se smanjila vjerovatnoca iskrivljenog tumacenja nekog djela, potrebno je štampanje izvornog teksta. Al-Hazini i historijat «Knjige o vagi mudrosti« «Knjigu o vagi mudrosti« (Kitab mizan al-hikma) napisao je Abu-l-Fath Abd-ar-Rahman al-Hazini, 1121. godine, na dvoru sultana Sandžara, u gradu Mervu koji je bio, u to vrijeme, kulturni i naucni centar Srednje Azije i Irana. Opce je mišljenje da je »Knjiga o vagi mudrosti» jedno od najvažnijih djela srednjovjekovnog Istoka, posveceno mehanici. Podsjeca na strukturu savremene monografije i može se tretirati kao zbornik najvažnijih rezultata iz te oblasti, dobivenih tokom više hiljada godina. Al-Hazini je bio matematicar, znanstvenik u oblasti mehanike, astronom, teoreticar i prakticar, suptilni eksperimentator i osmatrac. Zajedno sa Al- Birunijem i Ar-Razijem može se smatrati jednim od osnivaca eksperimentalnog metoda u prirodnim naukama srednjovjekovnog Istoka, koji je primijenio u istraživanju i odredivanju specificne težine i sastava legura. Isti takav pristup, koji osigurava pouzdanost rezultata osmatranja, karakteristican je i za njegov astronomski rad. Analiza «Knjige o vagi mudrosti» svjedoci o njemu kao jednom od najvecih naucnika srednjovjekovlja, koji po svom znacaju pristaje uz takve velikane kao što su Ibn al-Haytham (965-1039), Al-Biruni (973-1048) i Omar Hajjam (1048-1122). On ih je smatrao svojim uciteljima i oni su to zaista bili. Na našim prostorima nerijetko se Al-Hazini poistovjecuje sa drugim znanstvenicima: Ibn al-Haythamom (Alhazen), Abu Džafarom al-Hazinom, bagdadskim astronomom iz 12. stoljeca, itd. Koliko je «Knjiga o vagi mudrosti» bila poznata na srednjovjekovnom Istoku? Danas nam je poznato da najmanje cetiri autora srednjovjekovnog Istoka spominju «Knjigu o vagi mudrosti«. Prije svih, to je Fahr ad-Din ar-Razi (1149-1209), koji je velike odlomke «Knjige...» unio u svoju «Enciklopediju nauka«. »Knjigu...« komentariše i egipatski znanstvenik Jusuf at-Tajfaši (1253.). Zakarija al-Kazwini (1281-1350) daje komentar «Knjige...» u svojoj poznatoj «Kosmografiji». Dijelove «Knjige...» unio je u svoju «Aritmetiku» jedan od najvecih matematicara srednjeg vijeka Al-Kaši (umro 1430). Kada je, zvanicno, »Knjiga o vagi mudrosti« postala poznata evropskoj javnosti? Prema zvanicnim podacima, »Knjiga o vagi mudrosti« postala je poznata evropskoj javnosti tek 1859. godine, kada je ruski orijentalista N.V. Hanikov pronašao rukopis u Iranu te preveo i štampao neke njegove dijelove na ruskome jeziku, a poslije i na engleskome jeziku. Pocetak istinskog proucavanja «Knjige... » kao izvora za izucavanje historije fizicko-matematickih znanosti na srednjovjekovnom Istoku vezan je za poznatog njemackog historicara nauka E.Wiedemana (1852-1928), koji je evropskoj nauci «otkrio» i mnoge radove Al-Birunija, Ibn Sinaa, Omera Hajjama itd. Danas su poznata tri rukopisa «Knjige...». Hanikovljev rukopis iz 1859. godine cuva se u Petrogradu (Hanikoljev fond,br. 17). Pocetkom 20. stoljeca u Indiji su otkrivena još dva rukopisa: u Bombaju i Hajderabadu. Na osnovu ovih i Hanikovljevog rukopisa u Hajderabadu je 1941. godine izašla «Knjiga o vagi mudrosti». Izdanje na ruskome jeziku, 1983. godine,prvi je prijevod kompletnog teksta «Knjige o vagi mudrosti» na neki evropski jezik. To izdanje je propraceno veoma iscrpnim komentarima i dragocjenim podacima za sve one koji se bave historijom srednjovjekovne znanosti. Izdanje koje se priprema na bosanskome jeziku prijevod je tog djela sa ruskoga jezika. Kratak sadržaj «Knjige o vagi mudrosti» U «Knjizi o vagi mudrosti» postavljena su brojna pitanja.To su teorijska i prakticna pitanja statike-vage i mjerenja; informacije iz onih podrucja matematike na koja se ti problemi oslanjaju; astronomski problemi; konstrukcije uredaja i instrumenata. Izvori koje Al-Hazini citira i koristi za pisanje «Knjige o vagi mudrosti» pripadaju razdoblju od antike do 12. stoljeca. To su, prije svega, Arhimedov traktat «O plivanju tijela» i djelo «Mehanicki problemi pseudo-Aristotela». Ta djela su sacuvana i u originalu i u arapskome prijevodu. Al-Hazini je u «Knjigu... » unio i dijelove traktata Menelaja «O težini i lahkoci», te «Euklidovu knjigu o težini i lahkoci». Navedena djela do nas su dospjela samo u arapskome prijevodu. Od radova znanstvenika arapskoga jezickog podrucja u «Knjigu... » su uneseni dijelovi, do nas nedospjelih, traktata Al-Kuhija (10. st.) i Ibn al-Haythama, posveceni problemima teorijske statike; takoder sacuvani traktat Sabita Ibn Kore o ravnoteži vage; znacajan dio traktata Al-Birunija o specificnim težinama; dva traktata Omera Hajjama (11. i 12. st.) o vodenoj i pravilnoj vagi; dva traktata Al-Asfizarija (12.st.), jedan posvecen težištu, drugi teoriji i konstrukciji univerzalne vage. «Knjiga... » se sastoji od opširnog uvoda i osam velikih dijelova «Knjige...». U prvom dijelu «Knjige... » izloženi su savremeni problemi statike, hidrostatike i hidrodinamike. Sadržaji ostalih dijelova «Knjige... » su teorija, opis i upotreba razlicitih vrsta vaga za razlicite naucne i prakticne ciljeve. U prvom dijelu «Knjige... » opisano je Arhimedovo ucenje o plivanju tijela, a zatim vlastiti stavovi o Arhimedovom ucenju, težištu tijela, sili teže, odnosno sili gravitacije, itd. Treci dio «Knjige... » predstavlja Al-Birunijevo izlaganje koje je praceno mnogobrojnim mjernim podacima i tabelama, dobijenim pomocu piknometra koji je konstruisao Al-Biruni. Treci dio «Knjige... » sadrži i poznati «šahovski zadatak», odnosno pravila izracunavanja sume geometrijske progresije. U cetvrtom dijelu «Knjige... » razmatrane su sve autoru poznate vage: Arhimedova, Menelajeva, Ar-Razijeva, Omara Hajjama, Al-Asfizarija... U šestom dijelu «Knjige... » rješava problem minimalnog broja utega odredene vrijednosti za mjerenje maksimalnog tereta. Taj problem su kasnije rješavali i evropski matematicari, sve do Lajbnica i Ojlera. U sedmom i osmom dijelu «Knjige...» opisane su modifikacije vage namijenjene za razlicite ciljeve: za geodezijska mjerenja, za astronomska mjerenja (vaga-sat), za razmjenu moneta razlicitih vrijednosti, itd. Sl. 1. Al-Hazinijeva «vaga mudrosti» -osnovni model Sam Al-Hazini ovako definiše svoju «vagu mudrosti»: «Vaga je jedan od oslonaca na kojima se gradi Pravednost, a na Pravednosti stoji svijet... Allah je postavio Pravednost na najviši stepen, darežljivo je ogrnuo plaštom Milosrda i Ljubavi i Njegovi robovi su je prihvatili u svoja srca... Vaga mudrosti je najpoštenija vaga kojom se ljudi koriste u zanatu i trgovini. Upotrebljava se zahvaljujuci tacnosti mjerenja... Ako težina tereta iznosi hiljadu miskala, otkriva neslaganje od jednog miskala... Pomocu nje se može saznati sastav legure od dva i više metala bez njene analize, pretapanja, cišcenja i izmjene njenog oblika, a za najkrace vrijeme, bez utroška velikog truda...« Znacaj i uticaj «Knjige o vagi mudrosti« na razvoj mehanike Širina problematike i zahvata materije, tacnost rezultata, jasnoca izlaganja, preciznost u postavljanju zadataka, definicija i dokaza dopuštaju da se «Knjiga o vagi mudrosti» smatra enciklopedijom statike svoga doba. To je citava epoha u historiji nauke i uopce u historiji prirodnih nauka. Opce je mišljenje najvecih autoriteta historije prirodnih znanosti da je pojava «Knjige... » jedna od bitnih etapa predhistorije razvoja klasicne mehanike u Evropi1, iako se zvanicno tvrdi da je evropskoj javnosti knjiga postala poznata tek 1859. godine. Kontinuitet u odnosu na anticku tradiciju i radove Al-Hazinijevih prethodnika na srednjovjekovnom Istoku omogucava da se «Knjiga... » tretira kao zbornik najvažnijih rezultata u oblasti mehanike dobivenih tokom više hiljada godina. Bilo bi zanimljivo istražiti u kojoj mjeri je «Knjiga...» bila poznata u Evropi u periodu od 14. do 17. stoljeca! Pri današnjem stupnju izucenosti nije moguce dati iscrpan odgovor na ovo pitanje. Medutim, postoje neke naznake da su, ipak, dijelovi knjige bili poznati nekim evropskim znanstvenicima, kao što su Galilei, Brache, Newton itd. Na cemu se te tvrdnje temelje? Činjenica je da je Al-Hazinijev ucitelj Al-Biruni, cije radove opisuje u «Knjizi...», utemeljitelj eksperimentalne metode u fizici, da je prvi u historiji nauke uveo kontrolne opite, srednju vrijednost mjerenja i greške mjerenja. Al-Hazini prvi definiše pojam specificne težine i prvi je uveo pojam analogan savremenom pojmu potencijalna energija. Usavršava Al-Birunijevo tumacenje pojma sile teže, koja je usmjerena prema centru Zemlje i cija je vrijednost u centru Zemlje jednaka nuli. Prvi uvodi pojam osjetljivosti mjernog instrumenta i tvrdi da je greška mjerenja njegove vage 0,1%. Sva ta otkrica se, zvanicno, pripisuju evropskim znanstvenicima. U Evropi se i danas govori iskljucivo o Arhimedovom metodu odredivanja sastava legura. Al-Hazini kaže za Arhimedovu vagu da je to: «mjerni uredaj koji odreduje samo dvije komponente legure - zlato i srebro.» Prema Al-Hazinijevom metodu, moguce je odredivanje sastava i višekompnentnih legura, bez obzira na to o kojim se materijalima radi. Posebno je zanimljivo Galileievo odredivanje specificnih težina i sastava legura. Poznato je da je Galilleo Galilei (1564-1642), poslije tri godine studiranja matematike u Firenci, 1585. godine napustio studije zbog nedostatka materijalnih sredstava. Vratio se kuci i konstruisao jednu vagu koja je služila za odredivanje sastava legura. Zbog toga je njegovo ime postalo poznato u cijeloj Italiji. Zahvaljujuci toj vagi stekao je takav naucni ugled da je 1589. godine postavljen za profesora matematike na istom onom univerzitetu koji je napustio cetiri godine ranije. Zanimljivo bi bilo istražiti do kakvih je to spisa o vagama došao Galilei, jer njegov metod odredivanja sastava legura više podsjeca na Al-Hazinijev, nego na Arhimedov metod. Takoder bi bilo zanimljivo istražiti uticaj Al-Hazinijevog traktata «O astronomskim instrumentima» na razvoj astronomije u Evropi. Naime, neki astronomski instrumenti i metode koji se pripisuju Bracheu veoma podsjecaju na Al-Hazinijeve metode, opisane u spomenutom traktatu. Nadamo se da ce se neko i medu mladim historicarima prirodnih znanosti, na našem jezickom podrucju, posvetiti ispitivanjima takve vrste. Literatura 1. Al-Hazini, Kniga vesov mudrosti, Nauka, Moskva, 1983. 2. Davidovic E. A., Materiali po metrologii srednovekovoj Srednej Azii, Nauka, Moskva, 1970. 3. Rožanskaja M. M., Mehanika na srednovekovom Vostoke,Nauka,Moskva, 1976. 4. Rožanskaja M. M., Astronomiceskie vesi al-Hazini: Istoriko-astronomiceskie isledovanija, Nauka, Moskva, 1978. 5. Khanikoff N., Analysis and extracts of Kitab mizan al-hikma (Book of the balance of wisdom), writen by Al-Khazini in the Twelfth Čentury, J.Amer.Orient.Soc., 1859, vol. 6. 6. Wiedeman E., Arabische specifische Gewichtsbestimmungen, Anna Phys., 1883. 7. Suter H., Die Mathematiker und Astronomen der Araber und ihre Werkw.-Abh. Gesch. Math.,Wiss., Leipzig, 1900. 8. S. H. Nasr; Islamic Čosmologcal Doctrines, State University of New York, 1993. 9. Beruni i Ibn Sina; Perepiska, Izdatelstvo Fan Uzbeskoj SSR, Taškent, 1973. 10. S. H. Nasr, Correspondence between Ibn Sina and Al-Biruni, New York, 1993.

Elvis Fejzic Asistent na Fakultetu politickih nauka Univerziteta u Sarajevu