IZMEĐU PERIFERIJE I CENTRA

Sarajevo, DES, 2006, 120 str.

Prikaz napisala: Mr. Merima Čamo

Nedavno je u Sarajevu publicirana knjiga pod nazivom Između periferije i centra, autora Senadina Lavića. Ovu zanimljivu zbirku eseja čine dvije tematske cjeline: Provincijalne hiperbole i Metropolska arogancija, koje predstavljaju semantički okvir za više od dvadeset tekstova, kao što su: Čekajući Prometeja, Power Point Presentations, Silikonske halucinacije, Javnost, licemjerje mase i profane sudbine, Granice, Dim & prašina i drugi. Saznanja i stavovi koje je autor prezentirao u knjizi predstavljaju sukus njegovih ličnih i profesionalnih aspiracija usmjerenih ka razotkrivanju smjerno retuširane slike postratne stvarnosti u Bosni i Hercegovini, prekrivene mrežom "netolerancije, primitivizma i nefunkcionalnog jednoumlja". Kroz prizmu kriticizma Lavić uspješno analizira politička, religijska, kulturna, ideološka, komunikološka i druga dešavanja unutar savremenog bosanskohercegovačkog društva, stavljajući pri tome akcenat na stanje kolektivne i individualne svijesti, koju on percipira kao "kolektivističku monologiju" zarobljenu između centra i periferije. To autor i ističe kada kaže da je "na djelu katastrofalno zaobilaženje bitnog sadržaja, onoga što je odlučujuće za društvenu egzistenciju čovjeka, tj. ignoriranje prava čovjeka da svoj život živi dostojno i slobodno, da zna i da radi, da voli i proizvodi". U praznini svakodnevlja ljudski životi su opterećeni kolektivnim dogmama, marketingom, politikama, informacijama, herojima, ikonama, pričama o demokratiji, "a da od toga nemaju baš veliku korist u pogledu kvalitete i smisla". Ostajemo nijemi i zbunjeni usljed "ispunjenja potreba i želja sa odloženim dejstvom", mirno stojeći na vjetrometini neizvjesnosti! "Ostajemo izgubljeni između periferije i centra"! Slijedimo nejasne upute i zastarjele putokaze na putu od metropole do provincije. U tom smislu u tekstu je učinjen napor da se pojasni korelativan odnos između te dvije destinacije, koji se uvjetno može odrediti kao suptilni opozitum, s obzirom na činjenicu da ga istovremeno objašnjavaju međuzavisnost i suprotstavljenost. Taj složeni odnos protkan je specifičnim mentalitetom kojeg Lavić naziva "korumpiranim mentalitetom" a koji potiskuje pravo na slobodno mišljenje i djelovanje po ljudskim principima, te u skladu s tim konstatira: "Zato što ne mislimo Bosnu, ona bi mogla postati fraza bez smisla"! Statiramo umno i fizički po želji lokalnih činovnika, koje "educiraju stranci", što samo pojačava stanje društvene apatije. U nametnutom tranzicijskom previranju nazire se društvo bez perspektive, flegmatičan socijalni milje prožet provincijalnim duhom smještenim u centru i prostoru oko centra. Provincijalna hiperbola nije ništa drugo do ogoljeli život smješten u matricu iluzija, imitacija i simulacija, formiranih pod snažnim utjecajem metropole. Moć prijestolnice oblikuje provinciju! "Metropolska bahatost u kojoj se oslikava druga strana istog lika" čini da provincija ima funkciju i smisao. Upravo u toj predominaciji, uočava se sva ironija tog suodnosa. Iz provincijskih umišljaja o veličini metropole, svoju nadmoćnost crpi metropolska arogancija koja je u biti istoga porijekla kao i provincijalna. Metropola "podaničkoj provinciji nameće mišljenje, formu, stil, jezik, religiju, znanje"... Ipak, drilerska vještina metropole postaje retrogradna jer podstiče burnu reakciju provincijalnog duha, koji sve "izvrće naopačke" i koji se otvoreno sukobljava sa "metropolskim svetinjama". Savremeno bosanskohercegovačko društvo je pod pritiskom različitih modela historijomanije, etnodiskursa, pseudomeritokratije, "jalovo" ukalupljeno u različite nefunkcionalne političke, kulturne, ekonomske i kvaziznanstvene obrasce. Međutim, i pored toga što autor iznosi racionalne i objektivne činjenice na osnovu kojih je evidentno da naše društvo stagnira, gotovo u svim svojim egzistencijalnim oblicima, on smatra da je taj proces moguće socijalno moderirati, pa, čak, preokrenuti u našu korist. Naime, po Laviću, sloboda mišljenja, djelovanje i mišljenje po ljudskim principima, kvalitetnija komunikacija, korektan odnos u nauci i spram nje, veća odgovornost prema životu kao i socijalnoj sredini u kojoj se živi i stvara, te oblikovanje jedinstvenog bosanskog (metropolskog) duha koji u biti znači "naše osvješćenje" čine osnovne smjernice za rehabilitaciju društva u Bosni i Hercegovini. Knjiga Između periferije i centra, autora Senadina Lavića, predstavlja realnu, aktuelnu i interesantnu sliku bosanskohercegovačke stvarnosti. U svakom od autorovih dojmljivih eseja prepoznat ćemo situacije iz svakodnevnog života i možda po prvi put na drugačiji, lucidniji način razmišljati o njima. Na stranicama ove knjige misao i riječ su gotovo personificirani a njihovo značenje vodi novom, dragocjenom saznanju.