Karakterologija Bošnjaka (sintetička studija rasprave sa okruglog stola)

Petog februara ove godine, u organizaciji Naučnoistraživačkog instituta «Ibn Sina», u Sarajevu je održan Okrugli sto na temu «Karakterologija Bošnjaka». Bio je to, koliko mi je poznato, prvi pokušaj da se nakon agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, javno govori o njihovim karakternim osobinama. Istina, bilo je ranije razgovora i pisanih tekstova na temu identiteta Bošnjaka. Bez obzira šta ko podrazumijevao pod pojmovima «bošnjački identitet» i «bošnjački karakter», riječ je o pojmovima različitog značenja. Akademik Muhamed Filipović je na samom početku rada Okruglog stola iznio stanovište da, inače, ne postoje kolektivne (zajedničke) psihološke karakteristike, već individualne. Samo pojedinac posjeduje karakter, a ne i grupa. Slijedom takvog shvaćanja mi ne možemo, smatra akademik Muhamed Filipović, govoriti o karakterologiji Bošnjaka, ali možemo govoriti o kulturi Bošnjaka. U svom obraćanju skupu, akademik Muhamed Filipović reče: »O pokušajima da se psihologija kao nauka involvira u naše plemenske raspre i svađe i dokazivanja ko je najorginalniji, najbolji i najkorektniji među našim narodima na ovim prostorima, ne bi trebalo govoriti i trošiti napore, jer su sva ta razmatranja danas lišena solidne naučne osnove i, po svojoj naravi, su sasvim politička i ideološka. Šta je onda u pitanju i o čemu mi možemo govoriti kao o nekom nazivniku nas kao Bošnjaka. Mi možemo i trebamo govoriti o nama, kao muslimanima ili Bošnjacima, u svjetlu naše specifične kulture, jer je to ono što nas na relevantan i naučno opserviran način karakterizira i razlikuje od drugih skupina. Naime, mi imamo svoje veoma značajne kolektivne osobine, ali te osobine nisu i ne mogu se svoditi na psihološke osobenosti cijele grupe, nego je to ono što inače karakterizira grupe, a to je njihova kultura. A naša kultura je u velikoj mjeri prožeta islamskom duhovnom i životnom kulturom, koja je mnogo učestvovala u formiranju nas kao Bošnjaka, ali nije jedini sadržaj našeg narodnog identiteta, mada je njegov glavni moderator zadnjih pet stotina godina. Ako treba da istražujemo nešto što nas povezuje u jednu ljudsku grupu, koja se razlikuje od nekih drugih grupa, i daje nam obilježja koja su stvarna i bitna, treba da istražujemo našu islamsku kulturu. Treba da istražujemo kako mi kao bosanski muslimani mislimo, koji su duhovni kodovi u nama dominirajući, kako doživljavamo naš život i u čemu vidimo smisao našeg života, kako mislimo o sebi i o drugima i kako se, kao ljudska bića, ponašamo prema ljudima uopće, a posebno prema ljudima različitim od nas, koje kodekse ponašanja imamo i koje načine izražavanja naše duhovne i kulturne biti razvijamo.» Akademik Filipović je ovako rezimirao svoje izlaganje: «Želim, dakle, rezimirati svoje izlaganje u tvrdnji da nema osnova i da nije znanstveno ako govorimo o nama u svjetlu karakterologije kao nauke o psihološkim osobinama naših ljudi. Takav govor ne samo što ne bi bio oslonjen na zadovoljavajući empirijski materijal i saznanja nego bi nas doveo u zabludu da mislimo da postoji nešto takvo kao što je narodni karakter. To ne postoji, ali postoji bošnjačka i muslimanska kultura, ono što nas odlikuje. To je izvor našeg identiteta. To je ono što povezuje bošnjaštvo i muslimanstvo, koje je u nama ujedinjeno, mada nije iscrpljeno». Ako pravilno interpretiram ono što je rekao akademik Filipović, onda bih mogao konstatirati -Bošnjaci imaju svoj kulturni identitet, ali ne i psihološki diferencitet. Ako smo u individualnoj psihologiji uspješno definirali pojam ličnosti, mentalni sklop, odnosno karakter jedne osobe, možemo li to uspješno učiniti i za jedan narod, kada je on sastavljen od miliona tih individua. Brojni istraživači ovog problema se slažu da je to, ipak, moguće ma koliko je to nelogično i nevjerovatno zvučalo. Te istraživače prof. dr Jovo Marić, istraživač karakterologije Srba, naziva transkulturalnim psiholozima i psihijatrima»1). Većina psihologa se slažu da postoje karakterne osobine grupe, ali one nisu prosti zbir karakternih osobina pripadnika te grupe. Isto tako smo svjedoci da su nacionalne, klasne, profesionalne, pa i regionalne karakterne osobine često opisane u raznim anegdotama. Tako su, naprimjer, karakterne osobine Hercegovaca opisane u liku Ere, Panonaca u likovima Lale i Sose, Bošnjaka u likovima Muje i Sulje, itd. U svom tekstu priloženom za Okrugli sto «Karakterologija Bošnjaka», prof. dr. Esad Zgodić je citirao tvrdnju Denisa Didroa, koji je 1761. godine, u svojoj Enciklopediji pisao kako svaki narod ima svoj osebujni karakter, pa da se stoga mogu upotrijebiti poslovice: obijestan kao Francuz, ljubomoran kao Italijan, ozbiljan kao Španac, zao kao Englez, ponosan kao Škotlanđanin, pijan kao Nijemac, lijen kao Irac, nepošten kao Grk itd. Kant je pisao da su Francuzi učtivi i ljubazni, ali i živahni, obijesni i neprincipijelni...Za Monteskjea Englezi su bili melanholični, strpljivi i skloni samoubistvu. Kant je smatrao da su Španci ozbiljni i ponosni, Nijemci uživaju ugled hladnokrvnih ljudi, pošteni su i vole red, marljivi su, a nadahnuti. Da bi nam razjasnio ono što nam na početku rada Okruglog stola postavi akademik Muhamed Filipović, da li, kao znanstveno područje, upće postoji «narodna karakterologija», prof. dr. Ismet Dizdarević koristi psihološki rječnik dr. Dragana Kostića, u kome piše da je_______________________________ 1) Prof. dr Jovan Marić: KAKVI SMO MI SRBI-PRILOZI ZA KARAKTEROLOGIJU SRBA, IX IZDANJE, Beograd,1998., str. 10. nacionalni karakter, statistički gledano, široko prisutna određena struktura crta ličnosti u nekoj populaciji, tipična za opće oblike ponašanja stanovništva . Doc. dr. Edina Vejo, također aktivni učesnik rasprave na spomenutom Okruglom stolu, je još konkretnija kada je u pitanju to da li možemo računati na znanstvene rasprave o nečemu što se može nazvati, recimo, «narodni karakter», i kaže: "Očito je da kod Bošnjaka postoji neka mjera grupnog iskustva, grupnog psihološkog aspekta. Epistemološki posmatrano, jedino se subjektivističke, idealističke predrasude suprotstavljaju postojanju grupnih iskustava". Edina zaranja i u Gurvičove Probleme sociologije spoznaje iz kojih vadi ovo: «Osporavanje postojanja kolektivne spoznaje zasniva se na teoriji zatvorene, u sebe povučene svijesti, a jedna od očitih posljedica te teorije bila bi eliminiranje kolektivnih mentalnih crta, kolektivnih iskustava, intuicija, a naročito sudova». Istina, složit ćemo se, nije lahko naći specifično bošnjačke psihološke karakteristike. Bošnjaci su vijekovima živjeli sa drugim narodima, i sa njima, manje ili više, imali zajedničku historijsku sudbinu, što je, pored prirodnih faktora, ostavilo u njihovoj duši zajednički «pečet». Lakše je onim autorima koji su pisali o balkanskom mentalitetu nego onom ko istražuje karakterološke specifičnosti naroda na Balkanu. Recimo suvremeni istraživač karakterologije Srba prof. dr. Jovan Marić doživio je brojne kritike na svoju studiju objavljenu pod naslovom Kakvi smo mi Srbi-prilozi za karakterologiju Srba. Da li bi autor buduće studije o karakteru Bošnjaka doživio slične napade koje je preživio navedeni istraživač karakterologije Srba i kao što je to doživio Radoslav Dodig za svoj feljton objavljen u «Otvorenom Tjedniku» pod naslovom «Hecegovačka karakterologija». Dodig je žestoko napadnut od hercegovačkih Hrvata. Hercegovački Hrvati su se prepoznali u tom tekstu u kojem, između ostalog, piše: «U zadnjem desetljeću, Hercegovci su dospjeli na crni popis violetnih i mračnih Dinaraca koji su zagadili gospodarski, kulturni i politički prostor mirnih Evropejaca. Vrijeme je da se raščlani hercegovačka karakterologija, od samih početaka, kroz povijesnu vertikalu i etnografsku horizontalu, od Livna i Rame do Zelengore i Sutorine.»2) Bošnjački intelektualci nisu do sada, koliko je meni poznato, podstakli sličnu raspravu na već poznatu i, iznad svega, problematičnu tezu dr. Biljane Plavšić, izrečenu još 1993. godine novosadskom tjedniku «Svet», kojom tvrdi: « Muslimani su genetski kvaran materijal i s generacije u generaciju se taj gen kondezuje, postaje sve gori, diktira način razmišljanja i ponašanja, jer to je sve u genima usađeno"3)

2.) Radoslav Dodik: HERCEGOVAČKA KARAKTEROLOGIJA, www.ezboard.com 3.) "OSLOBOĐENJE" 24. 10. 2004. Ako znamo da genetski orijentirani karakterolozi tvrde da 60% ličnosti leži u genima i da se genetsko naslijeđe proteže vjekovima unazad, čime se osigurava izvjesna konstantnost mentalnog sklopa, onda na citirano tvrđenje genetičarke Biljane Plavšić treba dati odgovor. Bio bi to proizvoljan odgovor na proizvoljnu tvrdnju ako bi očekivali da se on da na jednom skupu kakav je bio ovaj okrugli sto, ali se na ovom okruglom stolu čuo zahtjev da se inicira odgovarajući naučnoistraživački projekat koji bi serioznije zahvatio pitanje karakterologije Bošnjaka. Oni koji su do sada pisali o mentalitetu Bošnjaka, odnosno bosanskohercegovačkih Muslimana ili Muhamedanaca, a to su pretežno srpski i hrvatski književnici i oni koji su se smatrali naučnim piscima, svojatali su bosanske muslimane, ali da bi ih prisvojili i učinili sastavnim dijelom svoga etnosa prvo su ih, kako napisa prof. dr. Esad Zgodić, dehumanizirali, a formula te dehumanizacije bila je denacionalizacija. Značajniji predstavnici dehumanizacije bosanskih muslimana bili su Petar Kočić, Ivo Andrić, Vladimir Gaćinović, Jovan Cvijić, Čedomir Mitrinović, Vladimir Dvorniković, Nikola Stojanović, Ive Pilara i dr. Zbog pogrešnih namjera navedenih pisaca, koji su se usudili da ocrtavaju karakterologije određenih naroda, stigli smo do toga da se teorije o karakterologiji danas uzimaju kao anahrone. Slobodan Blagojević, publicista koji je revalorizirao spise poznatog karakterologa Vladimira Dvornikovića, će, u jednom intervjuu 4), reći da je karakterologija kao znanost odbačena, jer rasno-karakterološke teorije o karakterologijama ne mogu biti valjane i naučno korisne. Rasne teorije su izraz ograničene svijesti koja produkuje ograničen pogled na svijet. Kako su vidjeli karakterne osobine bosanskohercegovačkih muslimana neki srpski i hrvatski pisci? Petar Kočić želi da posrbizira muslimanski živalj (koje naziva Turcima) i u ličnosti Osmana Đikića svoju namjeru i ilustrira. On kaže: «Osman Đikić... bio je i ostao duboko osviješten i osvjedočen Srbin musliman... , on je bio jedini musliman u zemlji koji nije u napredovanju i ekonomskoj slobodi srpskog kmeta gledao propast muslimanskog dijela našeg naroda»5) Kroz ličnost Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka Kočić nastoji da proskribira, kako napisa dr. Esad Zgodić, bošnjački radikalizam. Kočić Ljubušaka karakterizira kao «sebični i uski 4.) WWW.BHDANI.COM/255/t25502.shtml 5.) Prof. dr. Esad Zgodić: ENTOKARAKTEROLOGIJA KAO ANAHRONIZAM (Prilog za Okrugli sto «Karakterologija Bošnjaka») bošnjaluk, sa svojom odvratnom nacionalnom bezbojnošću i bezdanom, feudalnom požudom za sabiranjem materijalnih dobara, raznih položaja, časti i titula.»6) Eto, to su Kočićeve negativne, stereotipne predstave mentaliteta muslimana koji se identificiraju kao Bošnaci. Jovan Cvijić će opisati bosanske muslimane tako da ih želi potpuno karakterno degradirati. To su ljudi, tvrdio je Cvijić, koji vjeruju u sudbinu, ne vole da rade. »Nehat i lijenost su se ukorijenili u njih.» Cvijić ističe njihovu «duhovnu tromost, nekritičnost i naivnost, neznalaštvo...vrlo se često odmaraju i njihov je odmor nepomičan. U stanju su da satima nepomično sjede da ništa ne rade i ne misle, pušeći na dugačkom čibuku ili nargilama, sanjareći i slušajući žuborenje tekuće vode...ne pjevaju, ne igraju se i ne zabavljaju se...oni sjede ili spavaju i uopće miruju..žive isključivo vjerskim životom...dika i zabava im se odavati sevdahu, pjevati bosanske sevdalinke srpskog jezika, jahati dobre konje, imati osobito kitnjast konjski takum i vježbati se oružju.»7) Kao pozitivne karakteristike muslimanskih seljaka i muslimanske vlastele Cvijić navodi gostoljubivost, srdačnost i ljubaznost. U tome su nadmašili hrišćane. «Gosta bi na dlanu nosio, krvi bi mu utočio. Ni siromašniji neće primiti novčanu nagradu. Nema stvari, izgleda, koju gostu i prijatelju neće obećati, često i ono što očevidno neće moći izvršiti. U nastupima lahkoumne ljubaznosti i velikodušnosti često idu u popuštanju i odobravanju dalje nego što treba ići i daju najkrupnija obećanja iz zahvalnosti za najbeznačajnije poklone. To je dinarska velikodušnost koja kod muhamedanaca često nema granica. I kod muhamedanskih seljaka, a naročito kod osirotjelih aga i begova, ima još mnogo upinjanja da izgledaju imućniji nego što su. Zbog toga su ponekad smiješni i ovo ih razmetanje često dovodi do potpune propasti. Žele da im se laska i da im se iskazuje poštovanje. To je za njih gotovo bolesna potreba...»8) Čedomil Mitrinović, sljedbenik Jovana Cvijića, će sve dobre strane muslimana pripisati njihovom «srpskom porijeklu», a sve loše karakterne strane pripisaće uticaju islama. Stoljećima su naši muslimani, piše Mitrinović (1926.), živjeli od »potpunog nerada i 6.) Prof. dr. Esad Zgodić: Isto. 7.) Isto 8.) Isto. apsolutnog gospodarenja nad svim i svačim...nisu imali ni volje ni sklonosti ni smisla za rad i samostalno privređivanje, jer im sve to nije bilo potrebno. Kmet je radio i sasipao u hambar. Najlakše i najjednostavnije je bilo da se ono što je potrebno izvadi iz hambara. Njihova moć je bila u handžaru i hambaru.» Dr. Husnija Kamberović izvlači slijedeće karakteristike Bošnjaka, kako ih je vidio Čedomil Mitrinović, :» lijenost, nemarnost, apatija, inercija, murdarluk, inat, javašluk...plemenitost, sevapa, dobrote, čestitosti, itd.»9) No, sigurno je, piše u istom tekstu dr. Husnija Kamberović, najmračnijim bojama Mitrinović opisuje duhovnu stranu muslimana. « Oni ne vole da misle. Duh im je nekako nepokretan, inertan...život im je pun najfantastičnijih predrasuda, na život gledaju samo kroz najuži okvir svojih tradicija. Uporedo s tim idu misticizam, nostalgija, melanholija... , a uz to sklonost prema prostituciji i pervezitetima, sklonost prema alkoholu...ne vole intelektualni rad, pate zbog nedostatka aktivnog duha...to ih odvodi u kismet (kismet je vjerovanje u sudbinu, što dovodi do uvjerenja da su svi ljudski napori nekorisni),... pravi su rasipnici, nikakve štediše... » Na kraju, kao sudbonosnu karakteristiku muslimana, ističe Kamberović, Mitrinović smatra alkoholozam, prostitucija, homoseksualnost i kriminalitet., a među negativne karakteristike ubraja još: sujetu, hvalisavost, rasipništvo, senzualnost, misticizam i fatalizam. Prof. dr. Esad Zgodić Mitrinovićev opis osobina naših muslimana smatra potpuno dehumanizirajućim. Ovakva dehumanizirajuća slika naših muslimana, ističe dr. Esad Zgodić, nosi u sebi ambiciju legitimiranja velikosrpskog nacionalizma. U svom Prilogu za Okrugli sto «Karakterologija Bošnjaka» dr. Esad Zgodić piše. «I ovdje je (Mitrinović) do kraja razgovijetan: ili će se (naši muslimani) morati vratiti svojoj srpskoj narodnosti, pa se osjetiti da su među svojom braćom, iako vjerski različitom, ili će na različite načine morati nestati sa srpskih etničkih prostora. A ako se muslimani ne vrate svojoj prvobitnoj "srpskoj narodnosti", onda, dakle, predstoji za srpsku nacionalnu politiku / samo jedan odgovor, kratak, jasan, neumoljiv. Guslar ga je opjevao i prorekao, a pjeva ga još i danas. Ponavljati ga ovdje nećemo, jer ga znamo svi /. Riječ je, zna se, i iskusilo se, o pozivu na etničko čišćenje i na zločin genocida nad Bošnjacima.»10) 9.) Dr. Husnija Kamberović:KARAKTEROLOGIJA BOŠNJAKA-KAKO SU JE DRUGI VIDJELI (Prilog za Okrugli sto «Karakterologija Bošnjaka») 10.) Prof. dr. Esad Zgodić: Isto. Bošnjaci su morali i još moraju da se bore ne samo protiv posrbljenja svoga bića već i protiv kroatizacije. Tuđmanova HDZ je na djelu pokazala šta podrazumijeva pod politikom da su Bošnjaci «cvijeće hrvatskog naroda.» Iz knjige Ive Pilara Južnoslavensko pitanje, prof. dr. Esad Zgodić za svoje učešće na Okruglom stolu «Karakterologija Bošnjaka» vadi niz zanimljivih detalja Pilarovog pancroatizma u kojeg uklapa i bosanskohercegovačke muslimane. Bosanskohercegovačke muslimane Pilar smatra Hrvatima. Ali da bi muslimane kroatizirao on ih mora prethodno dehumanizirati. Put dehumanizacije ide preko njihove denacionalizacije. Prema navodima Zgodića, Pilar tvrdi da bosanskohercegovački muslimani nemaju nikakve nacionalne svijesti, nemaju još izgrađene narodne svijesti, jer islam isključuje svako nacionalno osjećanje. «Bosanskohercegovačkim muslimanima Pilar priznaje tek dvije vrijednosti, jednu vojničku... , a drugu kulturnu...što je, u njegovoj etnocentričnoj percepciji, doprinijelo hrvatskoj kulturno-civilizacijskoj superiornosti u odnosu na srpsku zatvorenost u bizantijsko-pravoslavnu kulturu.»11) Koji su autentični stavovi izneseni od učesnika Okruglog stola, a odnose se na karakter Bošnjaka? Učesnici Okruglog stola «Karakterologija Bošnjaka» zamoljeni su da iz svog stručnog ugla, a na impresionističkoj osnovi, iskažu svoja razmišljanja o karakterologiji Bošnjaka. Jednostavno kazano, trebalo je odgovoriti na pitanja: Kakvi su, po karakternim osobinama, Bošnjaci? Imaju li Bošnjaci specifičan mentalitet, odnosno mentalni indentitet? Da li je postojanost «bošnjačkog duha» psihološki realitet ili je, pak, romantički konstrukt bez realne podloge? Da li je povijesno osporavanje posebnosti mentaliteta Bošnjaka i istrajavanje Bošnjaka u samosvijesti o svom individualitetu dokaz njegove osobenosti? Koja su i kako se ispoljavaju duševna svojstva Bošnjaka, koje su im vrline i mahane? Kakva je duša bošnjačkog naroda? Kako Bošnjaci sami sebe vide? Na ova pitanja nije lahko, bez dubljih i temeljnih istraživanja, pouzdano odgovoriti. Oslanjajući se na studije dr. Saliha Jalimama o bosanskim bogumilima, prof dr. Ismet Dizdarević će, u svom Prilogu za Okrugli sto «Karakterologija Bošnjaka», istaknuti čvrstinu i istrajnost karaktera Bošnjaka, te njihovu toleranciju, osobine koje su karakterisale dobre Bošnjane. 11.) Isto « Pojava o kojoj treba pisati-ističe Salih Jalimam-snošljivost, trpljivost i tolerantnost su važne činjenice koje ne nastaju same po sebi niti su dalekosežne pojave slučajnog i nametnutog, već, naprotiv, važan faktor i zahtjev života koji ima svoj kontinuirani hod kroz mnoge vijekove života...»12) «Izrazita tolerantnost bošnjačkog naroda je izraz dobro shvaćene realnosti u kojoj Bošnjak stoljećima egzistira-kulturna, nacionalna i vjerska raznovrsnost. Racionalno shvaćena i emocionalno prihvaćena potreba i nužnost življenja sa drugim narodima, sa Srbima, Hrvatima, Jevrejima i brojnim etničkim skupinama, od iskona je, u procesima socijalizacije, utiskivana u svijest Bošnjaka i uvijek iznova označavana u karakterističnoj karakternoj vrlini življenja u miru, življenja u nekonfliktnim relacijama sa osobama i narodima drugih vjerskih i nacionalnih opredjeljenja. Osobina trpeljivost, karakteristična za mentalitet Bošnjaka, je ishod unutrašnjeg uvjerenja Bošnjaka da su, u njihovom životu, nevolje stalno prisutne i da ih treba savladavati strpljivo i dugotrajno. Gostoprimnost i spremnost da se drugima pomogne su također vrline koje Bošnjaci ispoljavaju a koje, kako smo i ranije istakli, primjećuju i oni koji osporavaju njihovu nacionalnu osobenost.../ Dobri Bošnjani / nose od pamtivijeka tolerantnost, senzibilitet za nevolje drugih, sabur, stvarno a ne kurtuazno prihvaćanje drugog i drugačijeg, otvorenost u prihvatanju novog ali i opravdano čuvanje svojih ustaljenih, lijepih i korisnih običaja».13) Bošnjaci su, istakao je na Okruglom stolu autor ovog teksta dr. Muhamed Šestanović, prolazili težek put svoje transformacije svijesti od naroda po sebi u narod za sebe. Taj put je plaćen visokom cijenom genocida. Najintenzivnije kretanje tim putem desilo se, upravo, za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, vrijeme u kojem se vidljivije pokazuju karakterne osobine pojedinaca i kolektiviteta koji su u nevolji. Autor ovog teksta će na Okruglom stolu ustvrditi, pored ostalog, da je Bošnjak «pun» zavisti, a «ispražnjen» mržnjom. U toku rata, kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, obilazio sam jedinice i komande, da bih, pored ostalih zadataka, radio na prevenciji mržnje kod boraca i starješina. S obzirom na brojne zločine koji su vršeni nad članovima obitelji i njihovim sunarodnicima, polje za pojavu mržnje i osvete bilo je veoma plodno. 12.) Prof. dr. Ismet Dizdarević: NARAVI BOŠNJAKA- Izvorna osobenost i široka otvorenost (Prilog za Okrugli sto «Karakterologija Bošnjaka») 13.) Isto. Začudo, mržnja, a sukladno tome, ni planovi osveta nisu postojali. Nije bilo zahtjeva za formiranjem kazneničkih bojni niti bilo koje druge formacije zadužene za osvetu. Otkuda to da kod Bošnjaka ne postoji potreba za osvetom kao ubikvitentnom ljudskom pojavom? Bošnjaci su jedan od tri evropska naroda koji su najviše stradala u novijoj historiji. To su Jevreji, Bošnjaci i Srbi. Dok Jevreji i Srbi imaju svoje ubikvitentne izreke koje ih stimulišu na osvetu, to Bošnjaci nemaju. Jevreji kažu: «Ne oko za oko, nego dva oka za oko!». Pravoslavlje, pa prema tome i Srbi, imaju svoju izreku koja stimuliše na osvetu, a glasi: «Ko se ne osveti taj se ne posveti!» Otkuda da ta psihodinamska osobina nije svojstvena Bošnjacima koji vijekovima žive sa narodom čiji pjesnik (Matija Bećković) kaže: «A što da se opet ne ćeramo kad smo se vazda ćerali...Jedino što dobro znamo je to da se ćeramo, jer živimo u zemlji Ćeraniji!?» Bošnjaci imaju jedan specifičan kod - moć sabura (strpljenja i trpljenja) prenešena iz islamske duhovnosti. Internalizirana u psihološku strukturu Bošnjaka islamska duhovnost snažnije determiniše ponašanja preko kojih se manifestuju karakterne osobine i tako postaju njihove. Bošnjak nema mržnje, ali ima zavisti prema drugome. Među samim Bošnjacima kruži izreka koja glasi: »Bošnjak Bošnjaku može sve otrpjeti, oprostiti i halaliti samo ne može njegov uspjeh!». Ovu odrednicu bošnjačke karakterologije apostrofirao je i još jedan učesnik rasprave na Okruglom stolu «Karakterologija Bošnjaka», Mustafa Spahić, kojom je zaokružio sve druge, brojne, naznake osobina Bošnjaka koje je receptuirao i na Okruglom stolu ih saopćio. Porijeklo navedene osobine Bošnjaka Spahić objašnjava tako što su Bošnjaci, kroz svoju historiju, navikli da je njihovo prirodno pravo neuspjeh u svemu. Inače, najbrojnije karakterne crte Bošnjaka na Okrugli sto «Karakterologija Bošnjaka» stavio je Mustafa Spahić. Po njemu su Bošnjaci narod paradoksa.Osnovna karakteristika Bošnjaka, prema Mustafi Spahiću, je nezajažljiva, neograničena, neuhvatljiva i nezasita potreba za ispovijedanjem. To ispovijedanje ogleda se u samoprosuđivanju svemu i svakome. Bošnjake satire svijest oholih siromaha. Za Bošnjaka može biti poštenjačina samo onaj koji je siromah.U Bosni je Bošnjaku teže da prihvati da bude brigadir, pukovnik, ljekar primarijus, profesor, nastavnik itd, nego na Zapadu portir, čistač, fizički radnik. U nastavku analize bošnjačke karakterologije Spahić ističe postojanje svijesti o nečemu bez pokrića. Tu svijest Spahić ilustrira jednom savjetodavnom i dobronamjernom prijetnjom ovovremene Bošnjakinje koja svome djetetu kaže: »Nećeš ti biti i raditi ono što ti je bio i radio babo.» Bošnjaka, nasuprot čovjeka sa Zapada, karakteriše rasipništvo bez razloga. To je narod kojem, u velikom broju, ovladava parazitsko-donatorska svijest. Bošnjacima je, u zadnjih nekoliko godina, ovladala svijest da je svijet dužan da mu daje i pomaže. To je, također, narod bez osjećanja za samozaštitu. Za Bošnjaka, smatra Spahić, postoji samo jedna tajna, a to je da o sebi nema nikakve tajne. Sukladno tome Bošnjaci nemaju ni izgrađenu svijest o državi, kao zaštitnom instrumentu nacionalnog identiteta. Oni koji su se odrekli identiteta ne vode računa ni o jeziku, ni o školskom programu, ni o nacionalnoj kulturi kao nacionalnim odrednicama. Kao posljedica odricanja svoga identiteta, takvi ljudi žive izvan sebe, a u komunikacijama sa drugim Bošnjacima su gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti, a pred nebošnjacima, posebno prema onim iz međunarodne zajednice, su inferiorni, frustrirani sa podilazećom sviješću. UMJESTO ZAKLJUČKA Organizacija naučnog skupa i diskusija o karakterologiji Bošnjaka pokazala je da postoji širok interes da se sluša šta drugi govore na tu temu, ali nedovoljna stručna i naučna hrabrost da se o njoj govori. Da li su Bošnjaci u karakterološkom pogledu nepoznat narod ili to još i nisu? Da li Bošnjaci još koračaju svojim putem od naroda po sebi u narod za sebe? Rasprava na Okruglom stolom «Karakterologija Bošnjaka» pokazala je da je potrebno istraživanjima doći do odgovora na postavljena pitanja i na ona koja bi se u istraživanjima nametnula. Ako se to ne uradi, onda će Bošnjaci čitati o sebi ono što o njima napiše neki novi Petar Kočić, neki novi Jovan Cvijić, neki novi Vladimir Dvorniković, neki novi Čedomil Mitrinović, neki novi Vladimir Gaćinović, neki novi Ivo Pilar...