"Hikmet" u divanskoj poeziji

Veoma je široko i rasprostranjeno značenje pojma hikmet [2] u turskom jeziku. Pored toga što se generalno koristi u značenju filozofija , značenja koja u turskom jeziku pokrivaju ovaj znak jesu mnogo šira, i nadmašuju značenje pokriveno pojmom filozofija. Hikmet , čiji pluralni oblik glasi hikem, jeste deverbalna imenica derivirana iz arapskog ??? u značenju suditi. Za jezgrovite i zanimljive poruke didaktičkog sadržaja (op. prev.: maksime, sentence i sl.) pored pojma hikmet upotrebljava se i pojam hukum [3] . Iz istog korijena jest i jedno od Allahovih imena, El-Hakim, u značenju Mudri . Ovaj se jezički znak u različitim kontekstima upotrebljava i u značenjima intelektualni potencijal ili stručnost , vičnost . Hikmet je jedan od pojmova koje često koristimo u svakodnevnoj komunikaciji. Kada želimo ukazati na to da što teško uspijevamo razumjeti, upotrijebimo frazem hikmetinden sual olmaz , (op. prev. u globalnom, frazelološkom, značenju: To samo Bog zna, to je misterija), i čak ne tragamo za uzrokom mudrosti o kojoj ne osjećamo potrebu pitati. Kada ovo značenje sučelimo sa pouzdanjem u Boga, te povežemo sa sudbinom, kazat ćemo: Aceb, ne hikmettir! (Čudno, kakva mudrost!). Sigurno se događalo da smo za nekog ko svojim lijepim govorom izaziva divljenje i zavist u onima koji ga slušaju i sami kazali da mudro govori.

Mudrim riječima nazivamo govor onih koji se obraćaju s omalovažavanjem, odnosno onih koji svoje izjave daju s visine. Nije svačije mudro govoriti. Ne devalvirajući značenje ovih riječi, koristimo ih samo za rijetke ljude. Sadrže li nečije riječi tanahna značenja i duboke istine, mi ih uzdižemo na razinu mudraca i ne skrivajući svoje čuđenje kažemo mudrost. Hikmet u islamskim izvorima Pojam hikmet u Kur'anu Časnom javlja se ukupno dvadeset puta, od čega deset puta kolocirajući sa pojmom knjiga. Koristi se u sljedećim značenjima: a) pouke date imperativom ili prohibitivom; b) razumijevanje, shvatanje; c) poslanstvo (nububvvet); d) tumačenje Kur'ana; "On daruje znanje onome kome hoće, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni." (Bakara, 269) [4] ; "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj (...)" (Nahl, 125); "Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar" (Bakara, 129). Pojam hikmet susreće se i u hadisima Časnoga Poslanika, a. s., te se u tom značenju često koristi i u turskom jeziku: "Mudrost je zagubljeni posjed vjernika, i gdje god je nađe treba je uzeti." [5] ; "Osnov mudrosti je strah od Allaha"; "Postoje neke pjesme koje su izraz mudrosti." Muhammed Hamdi Yazar u svom poznatom tefsiru pod nazivom Hak Dini Kur'an Dili zadržava se na više od trideset značenja ovoga pojma: ponašati se tako da riječi budu sukladne djelu; posjedovati znanje i djelovanje u skladu sa potrebama znanja; spoznati univerzum i stvari, i uspostaviti poredak između umijeća razumijevanja, otkrivanja (stvaranja), te uspostaviti poredak stvari; moralno se uzdići znanjem i ponašanjem u skladu sa islamskim propisima te božanskim moralom itd. U osnovi, sva ova značenja izvedena su variranjem značenja pojma hikmet u ajetima i hadisima. Ilhan Kutluer pod odrednicom hikmet u Turkiye Diyanet Vakf? ?slam Ansiklopedisi (Islamska enciklopedija, Vakuf Islamske zajednice RT), pored temeljnih izvora, dotakao se i razumijevanja ovoga pojma kod islamskih filozofa. Ibn Manzur kaže: "Najvišim znanjem spoznati najvrijednija bića." Također, Ibn Manzur navodi kako se jezični znak muhakkem koristi u značenju mudar, iskusan, zreo.

Po Sejjid Šerifu Džurdžaniju hikmet se koristi u značenju jedinstvo znanja i djelovanja; svaka misao koja označava istinu; jezgrovita i razumski prihvatljiva misao u kojoj nema viška riječi . Zemahšeri ovaj pojam tumači kao sklad znanja i djelanja . Jedan od osmanlijskih znalaca, Taškopruluzade, poistovjećuje mudrost / hikmet / sa filozofijom, tako da među učiteljima mudrosti spominje Platona, Aristotela, Farabija, Ibn Sinaa, Fahreddina Razija i Tusija. Dotiče se i određenja koja su za pojam hikmet dali neki drugi osmanlijski znalci kao što su Kinalizade Ali Efendi, Katip Čelebi, Ibrahim Hakki, koji ovaj pojam određuju veoma bliskim, gotovo identičnim značenjima. Hikmet u poeziji Filozofija je drukčija, i to je oblast koja zahtijeva stručnost. Stoga ćemo stručnjacima prepustiti da se sa svog aspekta zaustave na ovom specifično zahtjevnom području. Mi ćemo se u našem tekstu kratko osvrnuti na razumijevanje pojma hikmet kod divanskih pjesnika, čije pojavljivanje gotovo možemo pratiti sa stvaranjem osmanske države, te ćemo dati odgovarajuće primjere. Na taj način uvidjet ćemo tanahnu razliku između filozofije filozofa i mudrosti pjesnika. Spomene li se u osmanlijskoj divanskoj poeziji pojam hikmet, na pamet pada Nabi (u. 1712.). Nema razlike između mudrog kazivanja poezije i kazivanja poezije Nabijevim stilom. Ovaj je pjesnik gotovo poistovjetio mudrost u svojoj poeziji sa svojim imenom. Nabijevsko kazivanje poezije znači formulirati stihove o temama od kojih ćemo neke u daljem tekstu navesti, sažeti ih, izraziti ih snažno i naglašeno. Iz historija književnosti saznajemo kako se onima koji su mudro govorili, koji su iskazivali svoje dubokoznačno mišljenje, sve do skora kazivalo kako govore poput Nabija .

Svodeći ovo na specifikum, dakle, identificirajući Nabijevo poimanje poezije sa pojmom hikmet, nastojat ćemo govoriti o njemu i o stihovima nekih drugih autora koji su pisali na sličan način. Nabi i pjesnici pravca hikemi pod pojmom hikmet ne podrazumijevaju pojam filozofija, što je široko prihvaćeno značenje; oni ovaj pojam uzimaju u značenjima izvedenim iz značenja ovoga pojma kakva se susreću u Kur'anu i hadisu, kao što su duboka spoznaja i znanje, tajna, mudrosti i savjet. Primjerice, mogu se spomenuti stihovi kojima Nabi savjetuje svoga sina kada mu govori što mu je činiti kako bi mogao biti uspješan u životu i čega mu se valja kloniti. On veli: Hikmet ve felsefeden eyle hazer Evliya nushas?na eyle nazar Kloni se mudrosti i filozofije, Gledaj u ono što su evlije zapisale. [6] U jednom drugom distihu veli: Teveccuh etmez idum siire bu kadar Beyan-? s?rr-? hikem olmayayd? mazmunu Nabijo, ja se na poeziju ne bih toliko htio osvrtati Da njen sadržaj nije otkrovenje tajne o mudrosti. I drugi pjesnik istoga poetskog pravca, Sumbulzade Vehbi, sa istim ciljem poučava svoga sina sljedećim stihovima: Felsefiyyata tevaggul etme Ruz u §eb an? te'emul etme Nemoj se baviti učenjima filozofa Ne promišljaj ih danima i noćima I ovaj stih ukazuje na to da se pjesnici hikemi pravca nisu uplitali u mudrost i filozofiju, čiji je grčki ekvivalent "sophia", koja je prikraćena za sveto predanje, te su pridavali posebnu važnost nepribližavanju ovom području. U osnovi isto govori i Jenišehirli Avni: Bin safsata bir m?sra-i bercesteye de?mez ?ndimde esatir-i Felatun hezeyand?r Ni hiljadu sofističkih misli nije vrijedno jednog mudrog stiha Po mom mnijenju mitovi Platona tek su pusti plodovi bunila Prema njihovm mišljenju Allahova mudrost skrivena je u Njegovom biću, a učenja filozofa oprečna su ajetima i hadisima, te predstavljaju tlapnju. Tahiru'l Mevlevi, koji je živio u prvoj polovici 20. stoljeća, tumačeći jedan Mevlanin stih, na sljedeći način uspostavlja distinkciju između pojmova hikmet i filozofija , o kojima govorimo: hikmet-i hakikiyye (filozofija, mudrost istinitosti) jeste hikmet-i islamiyye ( filozofija, mudrost islamskog učenja ). Pojedinci, u smislu objedinjavanja mudrosti Istoka i Zapada, odnosno muslimana i nemuslimana, žele poistovjetiti islamski tasavvuf sa evropskom filozofijom. Međutim, to nije ispravno. Mevlana Džami veli: «Grčka filozofija sastoji se iz napuštanja jastva, strasti i žudnje za prolaznim. A mudrost kod muslimana jeste ono što je govorio Poslanik.« Ono što je Poslanik govorio obuhvata Kur'an i hadis.

Ukratko, jedno je filozofija, a drugo tasavvuf, koji jeste mudrost islamskog učenja ( hikmet-i islamiyye ). Izvor prvoga, dakle filozofije, jeste ljudski um. Ishodište drugoga, tasavvufa, jeste u Kur'anu i hadisu. Obuhvatnost hikmeta (mudrosti) u poeziji Poeziju koju u ovom značenju koriste pjesnici nazivamo hikemi pravcem ili hikemiyat (mudrosnice). Karakteristike poezije okrenute na ovaj način nominiranoj misaonosti obično obuhvata sljedeće: a) Društvena i politička događanja . Bremenita društvena i politička događanja jesu u izravnoj svezi sa vremenom u kojem je živio Nabi. Kao što je poznato, 17. stoljeće jeste period u kojem Osmanlije počinju nazadovati i upravo u ovom periodu počinje proces urušavanja imperije, koja potpuno propada u prvoj četvrtini 20. stoljeća. Nabi i njemu slični pjesnici na mudar su način izrekli svoje emocije i stavove, dajući u svojoj poeziji umjetničku obradu društvenih i političkih zbivanja. b) Paremiološki i frazeološki iskazi . Paremiološki i frazeološki iskazi jesu polileksemni skupovi koji su se, prenoseći se stoljećima u narodnom jeziku, klišeizirali, i postali općeprihvaćeni. Pjesnici hikemi pravca naročito su se zadržali na ovom izvoru leksičkog blaga, te su prouzročili njihovu frekventniju upotrebu u poeziji. Tačnije, jedan od temeljnih stubova njihovog poimanja poezije čine paremiološki i frazeološki iskazi o kojim govorimo, tako da su i pojedini stihovi i distisi koje su ovi pjesnici izrekli postali predmetom usmenog prenošenja. Paremiološke i frazeološke iskaze nazivamo i kelam-i kibarlar (riječi velikih). c) Ajeti i hadisi . Kao što je poznato, Kur'an i hadis jesu dva temeljna i prva izvora islamskog učenja. Budući da su pjesnici koji su obično svoje obrazovanje stjecali u medresama veoma dobro poznavali ova dva osnovna vrela islamskog učenja, i u izražavanju svojih emocija i mišljenja veoma su se često okretali parafraziranju ajeta i hadisa. To su, većinom, oni ajeti i hadisi koji izražavaju naredbu, zabranu ili kojima se daje savjet. d) Običaji i tredicija .

Običaji i tradicija, baš kao i paremiološki i frazeološki iskazi, drže se kao živa slika u ljudskome životu, i bivaju sačuvani tokom stoljeća prenošenjem s koljena na koljeno. I ovi motivi obilato su korišteni, i to ne samo u stihovima pjesnika pravca hikemi, već i kod svih drugih pjesnika. Bez sumnje, poeziju pjesnika o kojim govorimo nije moguće promatrati isključivo u ovim okvirima. Međutim, na ovaj način moguće je iscrtati temeljne konture poimanja poezije kod umjetnika koje ubrajamo u pjesnike hikemi pravca . Primjeri stihova s hikmetom (mudrom porukom) Nabi: Cami-i kohne-T bi vakfa cema'at gelmez U džamiju urušenu, bez vakufa, ni džemaat ne dolazi Ahba b?n? a??§a cek a'daya metin ol Ptijatelja u zagrljaj primi, spram dušmana na oprezu budi Serini secde-i BarT'ye fur? etmeyenin Kameti pT§-i edanTde ham olmaz da n'olur Tijelo onog čija glava Bogu neće nič'ce pasti Pred nitkovom samo će se tek duboko nakloniti Seb? -y? meyle ibrTk-i vud? bir hakd?r amma Ne hikmettir bilinmez biri salih biri fas?kt?r Od iste zemlje posude - vrč je za vino i testija abdestna Začudna mudrost, jedna je dobra, a druga grijeha prepuna A§?k?n ask ile ahvalini bilmezsen e?er PT§-i ateste olan halini gor bar?tun Ako ne znaš kakve veze ima sa ljubavlju čovjek zaljubljeni De pogledaj šta ono se zbiva sa barutom kad pred vatrom stoji La z?m gelurdi serv u cenar olsa mivedar Fazl u hunerde madhali olsa k?yafetin Da odora u vrijednosti i umijeću mjesta ima Trebalo bi bor i čempres da se kite plodovima STneden elsineye s?cramayan ma'nT-i saf Benzer ol nakde ki bT-s?d yatur mahzende Mudre riječi što iz prsa na jezik se ne pretoče Beskorisnom, u riznici zakopanom blagu sliče Sultan Mehmed Fatih Imtisal-i cahidu fillah oluptur niyyetim Din-i Islam?n mucerred gayretidir gayretim Moja namjera jeste biti čvrst borac [7] na Božijem putu Moje nastojanje jeste čisto nastojanje vjere islamske Javuz Sultan Selim Milletimde ihtilaf u tefrika endisesi K?§e-i kabrimde hatta bT-karar eyler beni Strah od razdora i podijeljenosti u mome narodu Stvarat će nemir u meni čak i u kutu u mezaru Ahmed Paša Yarsiz kal?r cihanda ay?ps?z yar isteyen Na svijetu bez drage osta ko bez mah'ne dragu traži Baki Baki kalan bu kubbede bir ho§ sada imis Što na svodu ovom vječito ostaje - to se čini - glas dobar je Hajali Beg Ne mihrinden safa kesb et ne mah?ndan saadet um Sak?n aldanma bu dehre iki yuzlu munaf?kt?r Nit od sunca sreću išti, nit se nadaj radosti od lune Ne daj da te ovaj svijet zanese, nije ništa do dvolične hulje Fuzuli Ilm kasd?yla paye-i rif'at Arz?-y? muhal imi§ ancak A§k imis her ne var alemde Ilm bir kTl u kal imis ancak Uzdići se s ciljem učenosti Tek je hudo, pusto ljudsko htijenje Ljubav jeste sve na ovom svijetu A učenost - nagađanja, tlapnje Kodža Ragib Paša Eger maks?d eserse m?sra-i berceste kafTdir Ako je djelo cilj, dosta je mudar stih. §eca'at arz ederken merd-i K?ptT sirkatin soyler Kad se priča o hrabrosti traži, junak cigan pljačkama se hvali Veren Allah'd?r ey dil beg u pasa vermez Srce, Allah je onaj koji daruje, beg i paša ništa ti ne daje (Bosnali) Sabit Užičanin §eb-i yelday? muneccimle muvakk?t ne bilur Muptela-y? gama sor kim geceler kac saat Što astronom i astrolog o noćima dugim znaju Kol'ko koje noći traju, pitaj bolne, u očaju Šejh Galib Ho§ca bak zat?na kim zubde-i alemsin sen Merdum-i dTde-i ekvan olan ademsin sen Dobro pogledaj u se, ti koji si srčika svijeta Ti jesi čovjek što zjenica je očna univerzuma Kečedžizade Izzet Molla Bir mevsim-i bahar?na geldik ki alemin Bulbul ham?s havz tehT gulsitan harab U takvo smo proljetno doba na ovaj svijet dospjeli Kad su slavići ušutjeli, šadrvani presahli i ružičnjaci skršeni Zija Paša AyTnesi istir kisinin lafa bak?lmaz Ogledalo djelo je, ne gleda se na riječi nečije Bed-asla necabet mi verir hic uniforma Zer-d?z palan vursan esek yine esektir Može l' kakva uniforma dat' gospodstvo sojsuzima Pokitiš li čisto zlato na magarca -opet osta magarčina. (Hersekli) Arif Hikmet Rizvanbegović Tefavut yoktur evzan-? su'?nat-? tabTatta Teraz?-y? hakTkat h?b u zisti denk gostermis U mjerama svih pojava u prirodi nigdje nema nesrazmjera Istinitog terazija ružno - lijepo jednako je razmjerila

Prijevod: Amina Šiljak-Jesenković

[1] Doc. dr. Husejin Jorulmaz (Kahramanmaraš, 1961.), specijalista za divansku književnost, docent na Odsjeku za turkologiju pri Univerzitetu Sakarya, trenutno, kao službenik TIKA-e, radi na formiranju Katedre za turkologiju pri Filozofskom fakultetu Tuzlanskog univerziteta. Autor je ovaj rad pripremio za ovaj broj časopisa Znakovi vremena. [2] op. prev.: Budući da se radi o polisemičnom jezičnom znaku, te da u samom tekstu autor daje različita značenja ovog pojma, to smo se opredijelili da ovaj znak zadržimo u njegovoj turskoj izgovornoj i grafijskoj varijanti. U ovoj napomeni dajemo osnovna značeja ovoga pojma, data u rječnicima: a) Đinđić, Teodosijević, Tanasković: Turkce-S?rpca Sozluk (TDK Yay?n? 689, Ankara 1997.) 1. mudrost; 2. filozofija, 3. značenje, smisao, skriveni smisao; 4. (skriveni) uzrok; 5. cilj (Božiji); 6. arhaizam: fizika ; hikmet! - čudno, neobično; Prof. Dr. Hasan Eren, Doc. Dr. Nevzat Gozayd?n, Doc. Dr. ?smail Parlat?r, Prof. Dr. Talat Tekin, Doc. Dr. Hamza Zulfikar: Turkce Sozluk (TDK, Ankara 1988.): 1. mudrost; 2. arhaično: filozofija; 3. uzrok, uzrok koji je nemoguće objasniti razumom; 4. Božija mudrost, Božiji cilj nespoznatljiv ljudskim umom; 5. arh. maksima, aforizam, epigram; 6, arh. fizika; [3] Op. prev.: prema Tursko-srpskom rječniku : jur. rješenje, presuda, odluka, zaključak, nalog; 2. zakonitost, legalnost, važnost, vlast, autoritet; 3. stav, mišljenje, 4. vlast, vladavina; prema Tursko-turskom rječniku : 1. jur. presuda; 2. vlast, uprava; 3. važnost, punovaažnost, validnost; 4. snaga, utjecaj, dominacija; [4] Op. prev. Prijevod ovog i sljedećih ajeta preuzet prema Prevodu značenja Kur'ana B. Korkuta; Starješinstvo islamske zajednice u Bosni i Hercegvoni, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo 1984. [5] Op. prev. Budući da autor ne navodi izvor niti prenosioce, hadisi su u našem prijevodu sa turskog jezika; [6] Op. prev. prijevod, a gdje je bilo moguće i prepjev stihova na bosanki jezik potpisuje prevodilac ovog rada. [7] Sultan Mehmed Fatih ovdje upotrebljava pojam cahid što znači borac na Božijem putu koji se bori mišlju, riječju, perom i imetkom; osoba koja se svom snagom I svim sredstvima bori protiv neprijatelja vjere, onaj koji se bori djelujući u skladu sa kur'anskim, imanskim istinama;