Recepcija Ibn Sinaovih djela u Bosni i Hercegovini

U ovome tekstu autor traga za dokumentima koji svjedoče rano prisustvo Ibn Sinaovih djela na našim prostorima (od polovine XV vijeka), interes Bošnjaka za njihove raznovrsne sadržaje (medicina, filozofija, religija) koji ne jenjava do danas i moguće utjecaje koje su ona imala na intelektualna kretanja i književnu produkciju u Bosni i Hercegovini. Na prostorima gdje su stradanja arhiva, muzeja i biblioteka cilj, a ne posljedica čestih ratova i buna - kao što je Bosna i neke druge zemlje, među narodima čiju su svaku, pa i kulturnu, historiju ispisivali njihovi neprijatelji - kao što je slučaj s Bošnjacima i nekim drugim nacijama, teško je sasvim precizno datirati ono što se događalo i dokumentirano pratiti procese koji su se odvijali u njihovoj prošlosti. No, kako je naša civilizacija ponajprije i ponajviše civilizacija pisma, a Bošnjaci vjeruju u Kitab i poštuju jaziju, to bar povijest knjige na ovim prostorima nije teško pratiti. Tako sasvim sigurno znamo da prva Ibn Sinaova djela stižu u naše krajeve već s praskozorjem islama u Bosni i Hercegovini -početkom druge polovine XV vijeka. [1] Još nije utvrđeno ko je i kada donio u Bosnu prve primjerke Ibn Sinaovih djela, ali je to moralo biti još prije njenoga fetha, dok je Isa-beg rezidirao u svome Saraju, a kralj Stjepan stolovao u tvrdome Bobovcu. To zaključujemo iz bilješki na rukopisnom kodeksu sačuvanom u biblioteci muzeja Topkapi Saraj u Istanbulu koje nam je ostavio prepisivač djela al-Iš ? r ? t wa t-tanb ? h ? t (f ? l-man t iq) i al-Iš ? r ? t f ? l-hikma koji se potpisao kao Muhammed Seferhisari i dodao da je prepisivanje dovršio u Bosni 20. ramazana 867. hodžretske, odnosno 11. juna 1463. godine.

Ovaj prvi poznati prepisivač Ibn Sinaovih djela u našim krajevima morao se služiti nekim starijim predloškom koji je on, ili neko drugi, ranije donio u Bosnu. Kako je islam ovdje brzo osvajao ljude, a islamske vjerske i obrazovne institucije, prostor, interes i potreba za knjigom bivali su sve veći. Na temelju sačuvanih dokumenata i rukopisa to možemo reći i za neka djela čiji je autor Abu ''Ali al-Husayn b. ''Abd Allah b. al-Hasan b. ''Ali b. Sina. To potvrđuje druga Isa-begova vakufnama koju je, u saferu (julu) 874/1469. godine, legalizirao "siromah Mubarek, kadija u zaštićenom Sarajevu" iz koje se vidi da se među odabranim djelima u biblioteci prve medrese koju je osnovao jedan Bošnjak nalazilo i poznato djelo al-Q ? n ? n f ? t-tibb . Izvršavajući obavezu hadža, školujući se na poznatim učilištima islamskoga svijeta i službujući na sve širim prostorima Osmanskoga carstva, Bošnjaci su se sve češće susretali s djelima velikoga iranskog filozofa i sve šire upoznavali njegov književni opus. S njihovim povratkom u rodni kraj povećavao se i krug poznavalaca i korisnika njegovih djela i sljedbenika njegovih ideja. Do kraja XV vijeka Ibn Sinaova medicinska djela koriste se u Bosni kao neophodni priručnici, a vjerska i filozofska kao zanimljivo štivo. U medresama, koje se u Bosni osnivaju s početka XVI stoljeća, nalazimo neka Ibn Sinaova djela koja se već koriste kao udžbenici, a u posljednjim decenijama Bošnjaci će se okušati i kao njihovi prevodioci.

U XVII stoljeću Bošnjaci doživljavaju svoju punu intelektualnu zrelost i kulturni zenit. To je vrijeme njihovih najumnijih glava i najslavnijih pera koja će ispisati najbolje stranice znanstvenih i literarnih djela. U prvima se nerijetko čita i Ibn Sinaovo ime koje se poštuje kao autoritet (šejh) i naslovi njegovih djela koja se navode kao izvor. Medicinska djela Među osmanskim vojnicima koji su osvajali Bosnu bilo je i onih koji su posebno brinuli o zdravlju vojnika i liječenju ranjenika. Bez obzira kakvo je bilo njihovo medicinsko obrazovanje i stečeno znanje, teško je i zamisliti da nisu znali za Ibn Sinaa i njegov al-Q ? n ? n f ? t-tibb , budući ih je već Evropa susrela na Iberijskom poluostrvu i preko prijevoda upoznala i prihvatila još u XII stoljeću. Ti prvi hećimi, džerrahi, berberi i attari sa kakvim-takvim orijentalnim medicinskim znanjem i iskustvom donijeli su i medicinska djela do tada nepoznata u Bosni. U naprijed pomenutoj Isa-begovoj vakufnami iz 1469. godine navedeno je čak deset naslova klasičnih arapskih medicinskih i farmakoloških djela, koja on vakufi za svoju medresu i tako čini dostupnim svima zainteresiranima. Među ovim knjigama, kao osmo djelo, naveden je Ibn Sinaov al-Q ? n ? n f ? t-tibb i dvije njegove prerade. [2] Od tada pa do danas ovaj medicinski bestseler prisutan je na našim prostorima bilo kao osnovno djelo, bilo kao prerada, adaptacije, izvodi ili prijevodi. Arapski izvornik ovoga djela nači ćemo kasnije u biblioteci Karađozbegove medrese u Mostaru, Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku i privatnoj kolekciji Mehmeda Velihodžića Razija, muderrisa Gazi Husrevbegova hanikaha u Sarajevu.

Jedan primjerak ovoga djela prepisan je u XVII vijeku u Šišman Ibrahim-pašinoj medresi u Počitelju. [3] U povijesti medicinske literature poznati su brojni pokušaji komentiranja, prerade i adaptacije Ibn Sinaova djela al-Q?n?n f? t-tibb ili nekih njegovih cjelina. Tako je na jednu cjelinu ovoga djela (al-Kulliyyat) napisao Šarh Ibrahim b. ''Ali b. Muhammad as-Sulami al-Qutb al-Misri (umro u Nisaburu 618/1221). Jedan primjerak ovoga komentara imala je biblioteka Karađozbegove medrese u Mostaru. [4] U našim krajevima dugo vremena je bilo u upotrebi i djelo Mugaz al-Qanun koje je napisao ''Ala''uddin ''Ali b. Abi l-Hazm al-Qarši poznatiji pod imenom Ibn an-Nafis (umro 687/1288). Jedan primjerak ovoga djela i njegovog komentara uvakufio je još Isa-beg, bosanski sandžakbeg za biblioteku svoje medsrese u Skoplju 1469. godine, a uvakufio ga je i bosanski valija hadži Mehmed-paša Kukavica za svoju medresu u Travniku 1166/1752-532. godine. Ovu knjigu su posjedovale i neke druge biblioteke u Bosni i Hercegovini. [5] Interes za ovaj ekscerpt Ibn Sinaovog djela potvrđuje i činjenica da ga je na turski jezik preveo Ahmed b. Kemal 946/1539. godine i svoj prijevod posvetio Mehmed-paši Sokoloviću. Jedan prijepis ovoga prijevoda naručio je za sebe Sarajlija Tavil Ibrahim b. Ali, mukabeledžija (kontrolor) bosanske hazine (blagajne) za sumu od 480 akči. [6] Na zahtjev Republičkog zavoda za zdravstvenu zaštitu u Sarajevu, djelo je na bosanski jezik preveo dr. Šaćir Sikirić 1961. godine. Nedavna pojava drugoga izdanja ove knjige potvrđuje činjenicu da vjekovni interes za Ibn Sinaova medicinska djela na našim prostorima još traje.

Filozofska djela Islam dolazi među Bošnjake u vrijeme kada su velike epohe islamske misli obilježene Ibn Sinaovom i Ibn Rušdovom filozofijom bile već davno prohujale i sasvim već zagospodarilo jedno vrijeme (period Osmanskoga carstva) izrazito antifilozofsko kome se još samo otimala Suhraverdijeva "istočna" teozofija i Ibn Arebijeva teozofska škola. Mjesto filozofije zauzela je spekulativna teologija (''ilm al-kal?m) i različite forme teozofije (hikma ilahiyya). To potvrđuju sačuvani rukopisi u kojima iz oblasti filozofije nalazimo djela iz logike (mantiq) i njenih poddisciplina kao što su disputacija (''ilm al-baht wa al-mun?zara) i nauka o pojmovima (''ilm al-wad ? ). Poneki komentari pojedinih filozofskih pitanja izvan ovih disciplina samo su eho nekih davnih "filozofskih" vremena. Navedeno posvjedočuju i rukopisi Ibn Sinaovih filozofskih djela koja su stigla u Bosnu i tu uvakufljavana, prepisivana, prevođena i citirana: 1. Kit ? b al-Iš ? r ? t wa at-tanb ? h ? t (Knjiga o ukazivanjima i misaonim poticajima), 2. Hall al-muškil?t al-Iš?r?t wa at-tanb?h?t, komentar na navedeno Ibn Sinaovo djelo koji je napisao Nasiruddin Muhammad b. al-Hasan at-Tusi (umro 572/1273), 3. Kit?b aš-Šif?'' 4. Kit?b an-Nag?t Prvo do sada poznato djelo prepisano u Bosni upravo je Ibn Sinaovo djelo Kit ? b al-Iš ? r ? t wa at-tanb ? h ? t (Knjiga o ukazivanjima i misaonim poticajima), čije je prepisivanje dovršeno 20. ramazana 867. hodžretske, odnosno 11. juna 1463. godine.

[7] Osim originalnog teksta, u upotrebi su bili i neki njegovi komentari kao što je Hall al-muškil?t al-Iš?r?t wa at-tanb?h?t, koji je napisao Nasiruddin Muhammad b. al-Hasan at-Tusi (umro 572/1273). [8] Otvaranjem poznatijih medresa u Sarajevu, Mostaru, Foči, Pruscu i drugim mjestima u kojima se između ostaloga redovno predavala i logika, zanimanje Bošnjaka za ovo Ibn Sinaovo djelo dodatno je poraslo. Na njega su se pozivali muderrisi u svojim predavanjima kao i autori u svojim djelima. Tako će ga citirati Hasan Kafija u svome Komentaru Kafijina kompendijuma iz logike, Šejh Jujo u svome Novom komentaru Sunčanoga traktata i Ibrahim sin Ramadana Bošnjak u svojim Bilješkama uz Komentar Sunčanoga traktata. [9] Kit?b aš-Šif?'' drugo je Ibn Sinaovo djelo citirano u logičkim djelima Bošnjaka na arapskom jeziku. No kako nisu do sada u našim kolekcijama rukopisa evidentirani primjerci ovoga djela, nije sasvim sigurno da li su ga naši autori koristili direktno ili posredno. Daljnji rad na katalogizaciji rukopisa, nadamo se, rasvijetlit će i ovo pitanje. [10] Još manje smo sigurni da je treće Ibn Sinaovo djelo, Kit?b an-Nag?t, bilo prisutno u Bosni jer ga do sada susrećemo citiranog samo po Mustafi Ejuboviću u njegovom Novom komentaru Sunčanoga traktata. [11] Djela o ljudskoj sudbini Za tri Ibn Sinaova djela koja se bave problemima čovjeka, njegove sudbine, intelektualnom misticom i simbolima, također možemo reći da su bila poznata u Bosni.

To zaključujemo na temelju sačuvanih rukopisa (kao što je slučaj s traktatom o esenciji ljubavi Ris?la f? m?hiy?t al-''ašq) i njihovim prijevodima koje su sačinili Bošnjaci (kao što je kasida na ''ayn o duši al-Qas ? da al -''ayniyya f ? al-nafs i traktat o liječenju straha od smrti Ris ? la f ? š-šif ?' i min al hawfi l-mawti wa muala ? ati d ? i l-igtim ? ni bihi ili Ris ? la f ? daf ' i l-gammi min al-mawti . Prvi traktat, Ris?la f? m?hiy?t al-''ašq (Traktat o esenciji ljubavi), otkriven je u privatnoj kolekciji rukopisa koja je pripadala poznatom sarajevskom bibliofilu Osmanu Asafu Sokoloviću, ali nam provenijencija rukopisa nije poznata. [12] Drugo djelo, al-Qas ? da al -''ayniyya f ? al-nafs (Kasida na ''ayn o duši), predstavlja jedino do sada poznato Ibn Sinaovo djelo u stihu prisutno na našim prostorima. Njegovu popularnost i potrebu da se što bolje razumije potvrđuje prijevod na osmansko-turski jezik koji je napisao naš Ali-dede Bošnjak, koji je svoj prijevod (Terceme-i kasida-i R ? h ? niyya ) također dao u stihu, ali s drugom rimom (na r ? '' ) i metrom (al-k ? mil ). [13] Istu kasidu, prije dvije decenije, na bosanski jezik pretočio je Tarik Haverić. [14] Posljedni traktat, Ris?la f? š-šif?"i min al hawfi l-mawti wa muala?ati d?i l-igtim?ni bihi ili Ris?la f? daf'i l-gammi min al-mawti, koji je na bosanski jezik preveo Mehmed Handžić 1942. godine, još jedan je dokaz više kontinuiranoga zanimanja za Ibn Sinaovo djelo među Bošnjacima. [15] Teološka djela Pronalazak rukopisa komentara posljednjih triju kur''anskih sura (Ris?la f? tafs?r tal?t suwar min al-Kit?b), čiji je prepisivač Salih b. Jahja Tuzlak, u bosansko-hercegovačkim kolekcijama daje nam za pravo ustvrditi da su Ibn Sinaova djela i sa teološkom tematikom bila prisutna na našim prostorima. [16] Uništeni i neobrađeni rukopisi za sada kriju odgovor na pitanje da li je ovo i jedino njegovo teološko djelo koje je privlačilo naše pretke. Znajući da je upravo vjerska knjiga bila najbrojnija u našim bibliotekama, s razlogom očekujemo potvrdu prisutnosti i drugih Ibn Sinaovih traktata s ovom tematikom. Na temelju izloženoga, sasvim je očito da se u glavne tematske okvire pozamašnoga književnog opusa velikoga iranskog liječnika, filozofa i šejha mogu smjestiti i djela prisutna u Bosni.

Ona su tu rado čitana, često uvakufljavana, strpljivo prepisivana, dosljedno citirana i vjerno prevođena. To potvrđuje stalan i naglašen utjecaj Ibn Sinaove misli na naše intelektualne tokove. [1] Od tekstova objavljenih o Ibn Sinau i njegovome djelu, u periodičnim publikacijama na bosanskome jeziku, izdvajamo: Bedribeg (pseud.), "Ibn-Sina (Avicena)", Bošnjak, (11. IV 1901), XI br. 15, str. 3; Anonim, "Biografija Ebu Ali Ibni-Sinaa", Gajret, IV (1. I 1911), br. 1, str. 6-7. S arapskog preveo Firuz Fočanin; Lujo Taler, "900-godišnjica smrti najvećeg liječnika arapske medicinske sfere", Gajret, XVIII (1937), br. 12, str. 247-248. Preneseno iz Novosti;A/lbert/ B/azal/a, "Avicena (Abu Ali al-Hosain ibn Sina, arapski filozof)", Hrvatska enciklopedija, II, Zagreb, 1941, str. 20; Mustafa Busuladžić, "Islamska kultura. Francuski orijentalist M. Henri Laoust o islamskoj kulturi", Novi behar, IX (1. I 1936), br. 9-13, str. 147-149 do br. 17 (1. III 1936), str. 230-232. O Ibn Sina-u i utjecaju islamske kulture na evropsku; Ćamil J. Avdić, "Ibn Sina", Novi behar, VI       1933) br. 18, str. 238-240 do br. 23 (1. VI 1933), str. 319; E. Kujundžić, "Ibn Sina (Avicena) (370-428/980-1037)", Anthropos, V-VI/1985, 293-307 i I-II/1986, 277-289. [2] G. Elezović, "Vakufija Gazi Isa-begove zadužbine u Skoplju", Turski spomenici, sv. I, str. 80. [3] K. Dobrača, "Orijentalni medicinski rukopisi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci", Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga VII-VIII/1982, str. 58. [4] Ibid, str. 59. [5] S. Trako, "Katalog rukopisa iz medicine, farmakologije i higijene u Orijentalnom institutu u Sarajevu", Prilozi za orijentalnu filologiju, XXXII-XXXIII/1982-83, str. 205-207. [6] Ibid , str. 207-208. [7] M. Ždralović, Prepisivači djela u arabičkim rukopisima, II str. 15. [8] Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, V obradio Zejnil Fajić, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1999, str. 17. [9] A. Ljubovi ć, Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku, Orijentalni institut, Sarajevo, 1996, str. 36, 50 i 58. [10] Ibid , str. 36 i 50. [11] Ibid , str. 50. [12] Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, V obradio Zejnil Fajić, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1999, str. 18. [13] Ali-dede al-Har ? m ? , Terceme-i kasida-i R ? h ? niyya , rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, R-2995, fol. 82b-83b; Istanbul, N ? r ?6 smaniyye kutuphanesi, br. 3504/4024, fol. 40-45; Kairo, D ? r al-kutub - Tal ' at, br. 125, fol. 9b-11a; I. Kasumović, "Prevođenje kao hermeneutički postupak - Ali-dedeov prijevod Ibn Sinaove Ajnijje na osmansko-turski jezik", Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 37, Sarajevo, 1987. [14] T. Haverić, "Pjesan o duši", Život, 11-12, Sarajevo, 1981, str. 561-563. [15] M. Handžić, "Rasprava islamskog filozofa Ibn Sina-a o smrti i strahu od nje" El-Hidaje, V/1942, br. 4-5, str. 90-98. [16] K. Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, svezak II Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1963, str. 501. M. Ždralović, Prepisivači djela u arabičkim rukopisima, II Svjetlost, Sarajevo, 1988, str. 250.