Qasidatu l-Burdah U BOSNI
prof. dr. Enes Karić
Qasidatu l-Burdah U BOSNI
1. Qaøîdatu l-Burda u rukopisnom blagu
Obilno rukopisno blago Gazi Husrev-begove biblioteke (osnovana 1537. godine u Sarajevu) svjedoči na svoj način da je Bosna zemlja gdje (je) pjevanje o islamu vrijedi(lo) gotovo isto koliko i mišljenje o islamu.
Poseban dokaz za tu tvrdnju vidi se u iznimno brojnim i različitim rukopisima al-Bûøîrîjeva djela Qaøîdatu l-Burdah. Slava te qaøîde došla je u Bosnu sa mevludskim spjevovima i drugim qaøîdama, prije svega u svrhu iskazivanja žarke ljubavi i pijeteta spram veličine Poslanika Muhammeda a.s. Praktički, u Bosni je Qaøîdatu l-Burda svojom slavom pripomogla širenju qaøîde općenito kao, vjerovatno, najzastupljenije forme pjevanja islamu i pjevanja o islamu. Abdulah Škaljić (1904–1967.) qaøidu definira kao podužu pjesmu na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku, rimovana na jednu rimu. Nije nikad kraća od petnaest distiha, a može imati i preko 100. Po sadržaju njome se neko pohvaljuje ili uzvisuje.[1]
Brojni rukopisi koje ćemo ovdje tek usputno spomenuti govore u prilog tvrdnje da je Qaøîdatu l-Burda (قَصيِدَةُ الْبُرْدَةِ), Oda Poslanikovu Plaštu,[2] ili Qaøîdatu l-Bur’ah (قَصيِدَةُ الْبُرْأةِ), Oda Ozdravljenju,[3] pjesnika Šarafuddîna Abî ‘Abdillâha Muhammada bin Sa‘îda al-Bûøîrîja (1212–1297.)[4] u Bosni prisutna više od pet stoljeća.
Prema svježim podacima[5] Gazi Husrev-begova biblioteka raspolaže sa devetnaest rukopisa Qaøîdatu l-Burde. Najviše je rukopisnih komentara ili šarúova na turskom i arapskom jeziku. Rukopisi su prepisani između 1617. i 1791. godine. Među autorima komentara Qaøîdatu l-Burde izdvajaju se imena Sayyida Aúmeda b. Muøñafâ La’âlîja, Muúammada b. Þalîla Makkîzâdea te aš-Šayþa Sa‘dullâha Þalwatîja. Među prepisivačima izdvajaju se imena Úasana b. Sefera, Muøñafâ b. Uðmâna, Darwiša b. ‘Abdurraúmâna Sohte Yayčawîja, te Muøñafe b. Yûsufa b. Naøûúa.
Među rukopisima Qaøîdatu l-Burde u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je i ovaj bosanski prijevod koji objavljujemo u ovoj knjizi.
Kad su posrijedi štampani primjerci Qaøîdatu l-Burde u Gazi Husrev-begovoj biblioteci ih ima blizu dvadeset. Dominiraju izdanja kojima je komentar napisao al-Þarbûñlî(الْخَرْبوُطْلىِ)čije je ime ponekada napisano i kao al-Þarbûtî (الْخَرْبوُتىِ), a koji je jedan od najslavnijih komentatora Qaøîdatu l-Burde. U njegovim komentarima dominira sintagma‘Aøîdatu š-šuhdah (عَصيِدَةُ الشُّهْدَةِ), što znači Smjesa/bit mednoga saća, čime al-Þarbûtî želi metaforički kazati da je njegov komentar najbolji komentar Qaøîdatu l-Burde. Također, među štampanim izdanjima Qaøîdatu l-Burde koja se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze se i izdanja sa komentarima aš-Šayþa Þâlida al-Azharîja.
Činjenica prilično velikog broja rukopisa i štampanih izdanja Qaøîdatu l-Burde u fondovima Gazi Husrev-begove biblioteke jasno govori o čitanosti toga djela u Bosni i Hercegovini kroz vijekove.
Kad je posrijedi samo vrijeme otkad seže veliko zanimanje za al-Bûøîrîjevu Burdu, zanimljiv podatak smo dobili od Ismeta Bušatlića.[6] Prema njegovim uvidima u naše rukopisno blago, u Bosni je bilo prisutno, uvakufljavano i prepisivano više prijevoda Kaside-i Burde na turski jezik, a jedan od njih sačinio je 1027/1617-18. godine Nawabadi Hâçi Þalîl b. Husam Baba Oruč-zade, iz Donjeg Vakufa, koji je bio učenik Úasana Kâfîja al-Aqúiøârîja Pruščaka (um. 1615.). Dobrotom Ismeta Bušatlića, upućeni smo i na jedan Oruč-zadeov rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.[7] Prema bilješci koja se nalazi uz ovaj rukopis, Nawabadi Hâçi Þalîl b. Husam Baba Oruč-zadeov rukopis je prepisan 1614. godine (1023. po hiçri), a prepisao ga je Raçab b. Muúammad u tvrđavi Drniš.[8]
Uz rečeno, primarne dokaze ne samo o prisutnosti već i širokoj recepciji Qaøîdatu l-Burde u Bosni u periodu od XVI do XIX stoljeća imamo i u rukopisnim fondovima Bošnjačkog instituta u Cirihu i Sarajevu.
U prvom svesku rukopisnih Kataloga Bošnjačkog instituta[9] navode se četiri rukopisa Qasidatu l-Burde. To su rukopisi pod brojevima: 390 (Ms 33); 391 (368/1); 392 (Ms 159/1); 393 (Ms 35/1), dok se pod brojem 394 (Ms 255/2) spominje jedan komentar ove qasîde (شَرْحُ قَصيِدَةِ الْبُرْدَةِ), a priređivači ovog kataloga, Fehim Nametak i Salih Trako, tvrde da je ''komentator nepoznat''.[10]
Tri ovdje navedena rukopisa (390 (Ms 33); 391 (368/1); 393 (Ms 35/1), imaju isti naslov:
الْكَوَاكِبُ الدُّرِّيَّةُ فىِ مَدْحِ خَيْرِ الْبَرِيَّةِ ـ قَصيِدَةُ الْبُرْدَةِ
što na bosanskom znači: 'Zvijezde blistavice u pohvalu Najboljeg Stvorenja – qaøîdatu l-Burdah'. Rukopis 392 (Ms 159/1) nosi skraćeni naslov: الْكَوَاكِبُ الدُّرِّيَّةُ ـ قَصيِدَةُ الْبُرْدَةِ ('Zvijezde blistavice – qaøîdatu l-Burdah'). Ovaj arapski rukopis, prema riječima Nametka i Trake, je sa ''interlinearnim prijevodom na turski''.[11] Gotovo istu napomenu autori daju i za rukopis br. 393 Ms 35/1, ''interlinearno prevođen na turski''.[12]
Za rukopis pod brojem 391 (368/1) Nametak i Trako navode da ''kasidi prethodi uvodni tekst na turskom jeziku o tome kako je došlo do pjevanja kaside''.[13] Također se za ovaj rukopisni primjerak tvrdi da potiče ''iz kolekcije obitelji Sikirić sa Oglavka''.[14]
Drugi svezak Kataloga rukopisa Bošnjačkog instituta bilježi tri rukopisa Qasidatu l-Burde, pod brojevima: 927 Ms 459/16, 928 Ms 459/17, te 1069 Ms 543/6.
Rukopis 927 Ms 459/16, naslovljen je najfrekventnije navođenim naslovom ove qaside:
الْكَوَاكِبُ الدُّرِّيَّةُ فىِ مَدْحِ خَيْرِ الْبَرِيَّةِ ـ قَصيِدَةُ الْبُرْدَةِ
Priređivači kataloga tvrde da je rukopis sa ''interlinearnim prijevodom na turski jezik od nepoznatog prevodioca.''[15] Na istom mjestu priređivači napominju da margine ovog rukopisa sadrže bilješke i komentare uglavnom na arapskom jeziku.
Rukopis 928 Ms 459/17 naslovljen je riječima:
تَخْميِسٌ لِقَصيِدَةِ الْكَوَاكِبِ الدُّرِّيَّةِ
Ovaj taþmîs (posebna vrsta komentara koji dodaje tri daljnja polustiha retku svaka dva polustiha samog autora) napisao je na arapskom Muúammad ibn Manøûr ibn ‘Ubâda.[16]
Rukopis 1069 Ms 543/6. nosi naslov:
قَصيِدَةُ الْبُرْدَةِ مَعَ تَرْجَمَةٍ باِلتُّرْكِيَّةِ ili Qasidatu l-Burda sa prijevodom na turski jezik. Prevodilac je nepoznat, a prepisivač je Ismâ‘îl ibn ‘Alî ibn Úâçç Þalîl, prepisao je rukopis u carskoj medresi al-Úamîdiyyi, 1305/1888. godine.
2. Primjer upotrebe Qasidatu l-Burde u bosanskim vakufnamama
U Bosni su poznata iscjeliteljska svojstva koja Qasidatu l-Burda ima ili su joj se pripisivala. Vjeruje se da će navođenje ponekog njenog stiha u knjizi učiniti knjigu trajnom i korisnom. Također, s istim ciljem uveden je običaj navođenja stihova Qasidatu l-Burde u vakufnamama. Vjeruje se da će imetak koji se zavještava u vakufsko dobro potrajati dugo ako se u samoj vakufnami navedu stihovi Qasidatu l-Burde nakon navođenja âyâta Kur’âna i izreka ili úadîða Božijeg Poslanika Muúammeda. Jedan takav specifičan primjer vidimo u Vakufnami Derviš-age, sina Bajezida. Muhamed Mujić, prevodilac ove vakufname, [17] uočio je sljedeće:
Sastavljač vakufname je pored citata iz Kur'ana, Muhamedovih izreka i sentencija, u tekst vakufname na nekoliko mjesta utkao stihove na arapskom koji imaju svoju snagu i koji su često recitirani u islamskom svijetu. Ovdje se sastavljač na nekoliko mjesta poslužio stihovima poznate pjesme Qasidatu l-Burda čiji je autor Šarafuddin Abu Abdullah Muhammad b. Sa'id al-Busiri (umro 694/1294).[18]
U ovoj vakufnami navedeni su mnogi stihovi iz Qasidatu l-Burde. U funkciji ovog našeg teksta navešćemo tek dva ili tri primjera. Na petoj stranici ove vakufname naveden je sljedeći stih (koji je bio nevokaliziran, vokalizaciju smo dodali prema A. Kadiću):[19]
فَاقَ النَّبِيّيِنَ فىِ خَلْقٍ وَ فىِ خُلُقٍ وَ لَمْ يُدَانوُهُ فىِ عِلْمٍ وَ لاَ كَرَمٍ
Prevazišao je vjerovjesnike svojom pojavom i etikom;
Nisu mu mogli ni blizu biti po znanju i plemenitosti.[20]
Domalo dalje, u ovoj vakufnami se navodi i ova cjelina:
فَاِنَّهُ شَمْسُ فَضْلٍ هُمْ كَوَاكِبُهَا يُظْهِرْنَ أنْوَارَهَا للِنَّاسِ فىِ الظُّلَمِ
On je sunce odličnika koji su zvijezde njegove,
Koje svjetla svoja daju usred pomrčine...[21]
U ovoj vakufnami navedeni su, između ostalih, i sljedeći stihovi iz Qasidatu l-Burde:
بُشْرىَ لَنَا مَعْشَرَ الإسْلاَمِ إنَّ لَنَا مِنَ الْعِنَايَةِ رُكْنًا غَيْرَ مُنْهَدِمِ
Blago nama, pripadnicima islama,
Imamo jedan nesalomljivi oslonac u proviđenju.[22]
Stih koji ćemo sada navesti je izvanredan dokaz zašto se Qasidatu l-Burda široko recitirala, pisala u kaligrafskim izvedbama ili navodila u knjigama i dokumentima (kako vidimo i po ovoj vakufnami). Posrijedi je vjerovanje u tajnovita zaštitnička i iscjeliteljstka svojstva Qasidatu l-Burde:
هُوَ الْحَبِيبُ الَّذىِ تَرْجَى شَفَاعَتُهُ لِكُلِّ هَوْلٍ مِنَ الأهْوَالِ مُقْتَحِمِ
On je miljenik od kojeg se nada zagovaranju.
Nema strahote koju ne bi prezreo![23]
Ponavljanjem imena Muhammeda, alejhiselam, odagnava se strah i svaka neprijatnost. Stihom se želi uspjeh i trajnost ovom vakufu, zaziva se molba da ga zaobiđu strahote.
3. Qasidatu l-Burda u bosanskohercegovačkim medresama
Nema sumnje da je izučavanje Qasidatu l-Burde u bosanskim medresama bilo intenzivno. Jedno od slavnih svjedočanstava imamo iz perioda Austrougarske monarhije u Bosni i Hercegovini. Naime, 1913. godine Ali Kadić (1868–1928.) u svome udžbeničkom djelu Izbor iz arapskog pjesništva[24] uvrstio je cijelu Qaøîdatu l-Burdah u vokaliziranom originalu (str. 75 – 83.), dok je od 44. do 50. stranice svoje knjige Kadić donio stotinu šezdeset i jedno objašnjenje za stihove ili riječi Qaøîdatu l-Burde. Kadić tvrdi da ''i ova pjesma, kao obično kaside, govori na početku o ljubavi. Busiri misli svoju ljubav prema Pejgamberu-alejhiselam...''[25]
Biblioteka muderisa Gazi Husrev-begove medrese, Ahmed ef. Bureka (1876–1948.), koja se danas čuva na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, još je jedan dokaz o velikom poštovanju prema al-Bûøîrîjevoj Burdi. Prema popisu knjiga Burekove biblioteke[26] koju je on poklonio Gazi Husrev-begovoj medresi, pod rednim brojem 61. upisana je knjiga Šerhukasidetil Burde od al-Harputija. Također, pod rednim brojem 439. navodi se isto djelo, njegov drugi primjerak (sada navedeno pod naslovom Šerhu Kasidetul Burde).[27]
Kasim Dobrača tvrdi da se Qasidatu l-Burda ... i po mnogim našim medresama, bar djelomično, proučavala i tumačila učenicima. Svi školovani ljudi i kod nas, koji su se u svoje vrijeme školovali u medresama, znali su napamet bar neke njene dijelove i pojedine stihove, koje su često citirali, pjevali ili pjevušili sami za sebe ili za svoju djecu, radi pouke i poučne zabave.[28]
4. Burda na privatnim predavanjima bosanske muslimanske elite
Hifzija Suljkić, inače jedan od bosanskih prevodilaca Burde, kaže da je ''rijetka bila i privatna biblioteka bez rukopisnog ili litografiranog primjerka Kasidei-Burde.''[29]
Hifzija Suljkić ovim ukazuje na posebnu tradiciju u Sarajevu, kao i u mnogim drugim gradovima u Bosni, na običaj da se znamenita djela iz tafsîra, aqâ’da, úadîða, taøawwufa... proučavaju u krugu porodice i prijatelja, u sklopu tzv. privatnih i kućnih katedri/dersova. Recitiranje al-Bûøîrîjeve Qaøîdatu l-Burde, potom njeno tumačenje, bila je uvriježena tradicija u velikom broju učenih porodica u Bosni i na Balkanu. Ona se održala i tokom prve polovine XX stoljeća. Dva istaknuta primjera su Džemaludin Čaušević i Mehmed Handžić.
Prema svjedočenjima Mahmuda Traljića u jednom tekstu objavljenom prvi put 1970. godine, održavanje privatnih dersova je stara praksa u cijelom islamskom svijetu. To se gajilo i u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu. U zadnjih 60-70 godina u Sarajevu su to prakticirali Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović, hfz. Mehmed Tevfik-ef. Azapagić, hadži hfz. Muhamed-ef. Hadžimulić, hfz. Mehmed-ef. Okić, h. Mehmed Džemaludin-ef. Čaušević, Mustafa Nedžati-ef. Hadžihalilović, Ahmed-ef. Burek, Muhamed-ef. Tufo, hadži Mujaga Merhemić, Nuri-ef. Zahić.[30]
Hfz. Mahmud Traljić na istom mjestu kaže da je ovu tradiciju nastavio hadži Mehmed-ef. Handžić koji je na ovim privatnim dersovima preveo i protumačio sljedeća djela: Mekamatu-l-Hariri, Kasidetu-l-Burdu, Mi'radžiju Sabita Užičanina, Tarikati-Muhammediju...[31]
Fejzullah Hadžibajrić (1912–1990.), šejh kadirijskog tarikata u Sarajevu, tvrdi u tekstu objavljenom 1944. godine da je Mehmed ef. Handžić tumačio Qaøîdatu l-Burdu na akademskim sijelima u porodicama svojih učenika.
H. Mehmed ef. Handžić, profesor Više islamske šerijatsko-teološke škole i predsjednik El-Hidaje, kazivao je od prosinca 1938. do srpnja 1944. Mekamatu-l-Hariri, čuveno arapsko jezikoslovno i edebsko djelo Ebu Muhammeda Kasima el-Haririje; Kasidetu-l-burdu (pjesma u slavu Božijeg Poslanika, a.s., od Šerefuddina Busirije); Miradžiju od našeg zemljaka Sabita Užičanina; Tarikati-Muhammediju (ahlak) od velikog učenjaka Imami Bergivije i započeti tefsir od Kadi Bejdavije.[32]
5. Burda u bosanskim mevludima
Nemjerljiv je utjecaj Qaøîdatu l-Burde na brojne bosanskohercegovačke mevludske spjevove. O tome je potrebno uraditi posebno istraživanje, jer su djelomični prepjevi, pozajmice i parafraziranja iz ove qaside tako česti, a najčešće su posrijedi aluzije na mnoge poetske slike i motive Qaøîdatu l-Burde. Kod dvojice bosanskih autora mevludskih spjevova, Safvet-bega Bašagića i Rešada Kadića, itekako je vidljiv utjecaj slavne Qaøîdatu l-Burde.
Safvet-beg Bašagić (1870–1934.), slavni korifej bosanskog preporoda i prosvjetiteljstva, u sklopu svoga mevludskog spjeva dirljivim stihovima svjedoči o velikoj tradiciji Qaøîdatu l-Burde na našim bosanskim i balkanskim prostorima.
Sjećaš li se jošte, Mirza,
kad si bio d'jete malo,
kako bi ti mirno srce
od miline zaigralo
Kad s' iz usta svoga oca
Kaside-i-Burde slušo
i poletnim mislima se
do zanosa dizat kušo?[33]
Primjer najvidljivijeg preuzimanja stihova iz Qaøîdatu l-Burde u arapskom originalu imamo u Mevludu[34] Rešada Kadića (1912–1988.). Jedan od dokaza su sljedeći stihovi:
مُحَمَّدٌ سَيِّدُ الْكَوْنَيْنِ وَ الثَّقَلَيْنِ وَ الْفَريِقَيْنِ مِنْ عَرَبٍ وَ مِنْ عَجَمِ
مَوْلاَىَ صَلِّ وَ سَلِّمْ دَائِمًا اَبَدًا عَلىَ حَبيِبِكَ خَيْرِ الْخَلْقِ كُلِّهِمِ
نَبِيُّنَا الآمِرُ النَّاهىِ فَلاَ اَحَدٌ اَبَرَّ فىِ قَوْلِ لاَ مِنهُ وَ لاَ نَعَمِ
دَعَا إلىَ اللهِ فَالْمُسْتَمْسِكوُنَ بِهِ مَسْتَمْسِكوُنَ بِحَبْلٍ غَيْرَ مُنْفَصَمِ
Muhammed je odabran u svijeta dva, i ljudi i džina
I odabran u skupine dvije, arapske i nearapske!
Gospodaru moj, blagoslove i mir prinesi Muhammedu, uvijek, zanavjek!
Tvome miljeniku, od svih stvorenja odličniku!
Naš vjerovjesnik i zapovjeda i zabranjuje,
I niko od njega ne čini bolje kad rekne: Nemoj! i De!
Poziva Bogu, pa koji uz Muhammeda pristanu
Uhvatili su se za sponu neprekidnu![35]
Rešad Kadić je poznavao i druge al-Bûøîrîjeve qaøîde. I iz njih je preuzimao stihove na arapskom, kao sekvence koje su pri recitiranju njegovog bosanskog mevluda služile kao posebno ugodno dram(at)sko osvježenje. Primjer imamo u Kadićevom[36] preuzimanju al-Bûøîrîjevih stihova i qaøîde poznate pod naslovom al-Qaøîdatu l-hâ’iyya:
الصُّبْحُ بَدَا مِنْ طَلْعَتِهِ وَ اللّيْلُ دَجَا مِنْ وَفْرَتِهِ
فَاقَ الرُّسُلاَ فَضْلاً وَ عُلاَ أَهْدىَ السُّبُلاَ لِدَلاَلَتِهِ
كَنْزُ الْكَرَمِ مُوْلىِ النِّعَمِ هَاديِ الأُمَمِ لِشَريِعَتِهِ
اَزْكىَ النَّسَبِ اَعْلىَ الْحَسَبِ كُلُّ الْعَرَبِ فىِ خِدْمَتِهِ
سَعَتِ الشَّجَرُ نَطَقَ الْحَجَرُ شُقَّ الْقَمَرُ بِاشَارَتِهِ
فَمُحَمَّدُنَا هُوَ سَيِّدُنَا فَالْعِزُّ لَنَا لاجَابَتِهِ
Jutro se ukaza iz njegova (Muhammedova) lica
Noć potamni od njegova obilja!
Vrijednošću i čašću nadmašio je druge poslanike
Svojim znamenjem pokazao je na najispravniji put!
On je riznica časti, izvor blagodati,
Naputitelj naroda svojim Zakonom!
Najčednijeg porijekla, najuzvišenijeg roda,
Svi su Arapi njemu na usluzi!
Drveće mu se poklonilo, kamenje progovorilo,
Mjesec raskolio - sve na Muhammedov znak!
Naš Muhammed – to je naš odličnik!
Čast nam je i ponos da mu se odazovemo![37]
Zanimljivo je da je Rešad Kadić iza drugog stiha ovdje navedene strofe iz al-Qaøîdatu l-hâ’iyya umetnuo i stih:
صَلِّ يَا رَبَّنَا عَلىَ النّوُرِ الْمُبيِنِ أَحْمَدَ الْمُصْطَفىَ سَيِّدِ الْمُرْسَليِنَ
Gospodaru naš, blagoslovi Jasno Svjetlo,
Ahmeda Odabranoga, Odličnika Poslanika!
Ovaj stih se ne nalazi među stihovima al-Qaøîdatu l-hâ’iyya, a nema ga ni
među stihovima Qaøîdatu l-Burde.
I naš najbolji autor ilâhija i qaøîda, Džemaludin Latić, crpio je poneke motive iz Qaøîdatu l-Burde.
Kao što smo kazali, potrebno je obaviti posebno istraživanje cjelovitog utjecaja Qaøîdatu l-Burde na našu bosansku mevludsku i ukupnu sakralnu poetsku tradiciju.
[1] Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, izd. Svjetlost, Sarajevo, 1989., str. 399.
[2] Ovu sintagmu moguće je prevesti i ovako: Oda o Poslanikovu Plaštu ili Oda (zvana) Poslanikov Plašt!
[3] Također, i ovu sintagmu moguće je prevesti kao: Oda o Ozdravljenju ili Oda (zvana) Ozdravljenje. Šarafuddîn al-Bûøîrî je ovu odu ispjevao u znak zahvalnosti za ozdravljenje od oduzetosti. Naime, sanjao je Božijeg Poslanika kako ga zaogrče svojim Plaštem (Burdah). To je iscijelilo Šarafuddîna al-Bûøîrîja.
[4] Arapske nazive za Qaøîdatu l-Burdah naveli smo iz al-Bûøîrîjevog Dîwâna, izd. Dâru l-Kutubi l-‘ilmiyyah, Bejrut, 1995. godine, ø. 165.
[5] Podatke nam je dao gospodin Osman Lavić krajem septembra 2008. godine.
[6] Dr. Ismet Bušatlić, dekan Fakulteta islamskih nauka, profesor je Povijesti islamske kulture i civilizacije.
[7] Rukopis GHB R – 1352/11.
[8] Zahvalni smo bibliotekaru GH biblioteke, gospodinu Osmanu Laviću, na faksimilu ovog rukopisa.
[9] Vidi Fehim Nametak i Salih Trako (sastavili), Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bošnjačkog instituta, dio I, izd. Bošnjački institut Zurich, 1997.
[10] Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bošnjačkog instituta, isto, str. 234.
[11] Isto, str. 233.
[12] Isto, str. 234.
[13] Isto, str. 233.
[14] Isto, str. 233.
[15] Fehim Nametak i Salih Trako (sastavili), Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bošnjačkog instituta, dio II, izd. Bošnjački institut Zurich - Sarajevo, 2003. str. 204.
[16] Isto, str. 204.
[17] Ova vakufnama je prevedena u djelu Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), izd. Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985. godine.
[18] Isto, str. 235. (bilješka broj 6).
[19] Usp. Ali Kadić (sastavio, rječnik i tumač dodao), Izbor iz arapskog pjesništva, izd. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1913. godine, str. 77. (arapska paginacija).
[20] Prijevod naveden prema prevodiocu ove vakufname, isto, str. 235.
[21] Isto, str. 235. (I ovaj put smo dodali vokalizaciju, te otklonili neke štamparske pogreške u tekstu prevodioca ove vakufname).
[22] Isto, str. 236. (6. stranica originala vakufname).
[23] Isto, str. 236. (6. stranica originala vakufname).
[24] Usp. Ali Kadić (sastavio, rječnik i tumač dodao), Izbor iz arapskog pjesništva, izd. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 1913. godine.
[25] Ali Kadić, Izbor iz arapskog pjesništva, str. 44.
[26] Navedeno prema Ahmed Kico, Učenje i djelo Ahmeda Bureka, Travnik, 1998., str. 193.
[27] Omer Harputi je, kao što smo vidjeli na prethodnim stranicama, znameniti komentator Burde.
[28] Kasim Dobrača, Kasidei Burdei Bosnevi, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, IV/1976., knjiga IV, str. 12.
[29] Hifzija Suljkić, O Kasidei-Burdi i njezinom autoru, predgovor za Suljkićev bosanski prijevod ovog djela: Imam Busiri, Kasidei-Burda, Sarajevo, 1973., str. 6.
[30] Hafiz Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, izd. El-Kalem, 1998. god., str. 119.
[31] Hafiz Mahmud Traljić, isto, str. 119-120.
[32] Fejzullah Hadžibajrić, Gajenje islamske obrazovanosti kod nas i hadži Mehmed-ef. Handžić, objavljeno u El-Hidaje, br. 2-3., Sarajevo, (19. IX), 1944., str. 90.
[33] Safvet-beg Bašagić, Mevlud (po muteber ćitabima spjevao: Mirza Safvet), navedeno prema Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka, izd. Bošnjačke zajednice kulture Preporod, Sarajevo, 2000. godina, str. 196.
[34] Rešad Kadić, Mevlud, navedeno prema Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka, izd. Bošnjačke zajednice kulture Preporod, Sarajevo, 2000. godina, str. 229.
[35] Usp. sa arapskim originalom Qaøîdatu l-Burdah u sklopu al-Bûøîrîjevog Dîwâna, izd. Dâru l-Kutubi l-‘ilmiyyah, Bejrut, 1995. godine, ø. 167.
[36] Rešad Kadić, isto, str. 234.
[37] Usp. al-Qaøîdatu l-hâ’iyyatu al-Bûøîrîjevu Dîwânu, izd. Dâru l-Kutubi l-‘ilmiyyah, Bejrut, 1995. godine, ø. 54.